Prvi čimbenik odnosio se na prosječnu socijalnu senzibilnost članova grupe koju smo mjerili Reading the Mind and the Eyes testom koji je primarno razvijen za mjerenje autizma, a koji se provodi na način da se ispitanicima pokazuju slike očiju drugih ljudi kako bi predosjetili njihove osjećaje. Na koncu se pokazalo kako su pojedinci uspješni na testu istovremeno kvalitetniji "timski igrači" pa se shodno tome nametnuo zaključak da više takvih pojedinaca u grupi značajno utječe na povećanje kolektivne inteligencije grupe.

Drugi čimbenik mogli bismo nazvati komunikacijska ravnopravnost. Riječ je, naime, o tome da su grupe kojima komunikacijom dominira jedna osoba u prosjeku manje inteligentne od grupa u kojima je komunikacija ravnomjerno raspoređena među članovima.

Treći čimbenik, koji nas je najviše iznenadio, ogleda se u udjelu žena u grupi. Pokazalo se, naime, kako je kolektivna inteligencija direktno i snažno povezana s brojnošću žena u promatranoj skupini: više žena = veća inteligencija grupe. Pa ipak, iako izgleda da je riječ o linearnom trendu, "više žena" ne znači da bi najbolje bilo da grupu čine "samo" žene jer bi se time izgubila raznolikost. U kontekstu ovog čimbenika također je važno naglasiti kako je u velikoj mjeri povezan s prvim čimbenikom "socijalna senzitivnost" s obzirom na to da je opće poznato da su žene u tom smislu bolje od muškaraca jer bolje osjećaju druge ljude.

Osobno preferiram sljedeće tumačenje rezultata istraživanja: kolektivna inteligencija grupe primarno ovisi o socijalnoj osjetljivosti članova. Bilo da je riječ o muškarcima ili ženama, spojite li u timove osobe s odličnim rezultatima na testovima osjetljivosti vrlo ćete vjerojatno dobiti uspješnu i učinkovitu, tj inteligentnu grupu.

Sve u svemu, nalaze smatramo intrigantnim jer umnogome pomažu formirati inteligentne grupe i timove u realnom svijetu.

Način na koji smo definirali inteligenciju za potrebe upravo opisanog istraživanja u suštini je sličan načinu kojim psiholozi definiraju inteligenciju na individualnoj razini. Primjerice, čini se kako se pojedine osobe unutar grupe bolje nose s cijelim spektrom dodijeljenih kompleksnih mentalnih, aritmetičkih i sličnih problema od drugih osoba koje su u cijelom spektru lošije. Dakle, iako očekujemo da će jedni biti bolji u jednom spektru, a drugi u nekom drugom, čini se da nije tako. Izgleda da su jedni jednostavno bolji od drugih - u svemu!

U tehničkom smislu navedeno nam ukazuje da postoji jedna ključna komponenta u analizi čimbenika, odgovorna za širok spektar varijacija, iako nam se isprva ne čini logičnom. Primjerice, unatoč tome što bismo očekivali da će se pojedine osobe pokazati uspješne u nošenju s verbalnim izazovima, a druge u nošenju s matematičkim izazovima, izgleda da nije tako. Izgleda da su - prosječno gledano - pojedine osobe uspješnije u nošenju s jednim i drugim izazovima istovremeno.