Do MIT centra za kolektivnu inteligenciju došao sam na poprilično neuobičajeni način. Diplomirao sam matematiku, s diplomskim radom naziva “Matematičke znanosti”, koji se u suštini odnosio na primijenjenu matematiku i primijenjene računalne znanosti. Na postdiplomskom studiju na Stanfordu magistrirao sam na katedri za "inženjersko ekonomske sustave" koja pod tim imenom već dugo ne postoji. Doktorirao sam na području kognitivne i socijalne psihologije, također na Stanfordu.

Iskoristit ću priliku da se malo pohvalim i reći vam što sam - kao maturant u srednjoj školi - napisao u prijavi na fakultet: "…želim pomoći da se riješe problemi stvoreni brzim promjenama tehnologije koja se mijenja mnogo brže nego što to društvena zajednica može prihvatiti". Za jednog 17-godišnjaka, priznat ćete, poprilično napredno. Godinama kasnije, osvrnuvši se unatrag na sve te diplome i znanstvena postignuća, shvatio sam kako sam cijelo vrijeme posvećen rečenici napisanoj na poleđini prijavnica za fakultet. Vremenom sam se uglavnom fokusirao na IT, a posebno sam se bavio - po mojemu mišljenju - ključnim pitanjem: "Na koji način informacijska tehnologija potiče nove mogućnosti koje će koristiti društvenoj zajednici?"

Primarno sam se usredotočio na specifičnu vrstu društvenih problema koji se tiču organizacije posla, biznisa, različitih tvrtki (kao društvenih tvorevina), čak i organiziranih napora zajednice da postigne određene ciljeve. U suštini, pokušao sam ostvariti ono što sam si zacrtao još kao maturant, a to je također povezano s Climate CoLabom, jednim drugim projektom na kojem radim te na kojem se ne bavim isključivo organizacijom posla (na temu organizacije posla, usput rečeno, napisao sam knjigu The Future of Work) nego i drugim specifičnim problemima prouzročenima brzinom promjene tehnologije koja nadilazi kognitivne sposobnosti društvene zajednice.

Drugim riječima, emisija ugljičnog dioksida mijenja naš planet na specifičan način kojem se trebamo što prije kvalitetno prilagoditi. Riječ je o procesu oko kojeg se slaže cjelokupna znanstvena zajednica. Pa ipak, još uvijek ne uspijevamo to učiniti na kvalitetan, održiv i prihvatljiv način. Upravo radi toga posvetio sam se Climate CoLab projektu koji posebno rezonira s mojim osobnim vrijednostima i bavi se problem kojem sam posvećen od rane mladosti.

Zašto se uopće opterećujemo time? Barem su tri odgovora na ovo pitanje.

Prvo, kao znanstvenici želimo razumjeti kako svijet funkcionira, a posebice kako funkcionira svijet u kojem surađuju ljudi, grupe ljudi i računala. Osim toga, intrigira nas na koji način funkcionira ljudsko društvo i mreže ljudi.

Drugo, želimo pomoći tvrtkama, javnom sektoru i drugim vrstama organizacija kako bismo učinkovitije funkcionirali. Posebno nas intrigira pitanje: Kako ćemo stvoriti inteligentnije organizacije, kompanije i javna poduzeća te kako ćemo stvoriti inteligentnije društvo?

Treće, želimo razumjeti koji čimbenici potiču inteligentnu evoluciju svijeta i društva. Primjerice, nema sumnje kako je internet značajno ubrzao povezivanje ljudi i računala, a taj će se proces u budućnosti dodatno ubrzati. A što su ljudi i računala snažnije povezani, sve korisnijim postaje misliti o njima kao o ključnoj komponenti svojevrsnog globalnog uma.