Budućnost naše vrste na ovoj planeti vjerojatno će ovisiti upravo o načinu korištenja globalne kolektivne inteligencije kako bismo napravili mudre, a ne samo pametne izbore. Mislim da je riječ o smjeru kojim kao vrsta evoluiramo, a posao kojim se ja bavim te kojim se moji suradnici bave - u duboko filozofskom smislu - ogleda se u tome da pospješujemo razumijevanje i kretanje prema društvu koje bismo mogli nazvati "kolektivno inteligentnim".

Koje je mjesto znanosti u ovoj priči? To što korištenjem znanstvenih metoda pokušavamo znanstveno razumjeti i dokazati na koji način grupe ljudi funkcioniraju, kako se povezuju, kako komuniciraju te kako u svemu tome koriste tehnologiju. Još je važnije to što pokušavamo otkriti i razumjeti "znanost" u pozadini kompleksnog fenomena ljudske suradnje te suradnje čovjeka i računala kako bismo iste poboljšali i unaprijedili. Tako da se slobodno može zaključiti kako - u tom smislu - granice između znanosti i inženjerstva polako nestaju.

Prema mojem poimanju, znanost nam primarno pomaže da bolje razumijemo stanovite procese i fenomene, dok se inženjerstvo primarno bavi pitanjem o tome kako stvoriti/izgraditi ono što želimo. Shodno tome, jasna je njihova povezanost. Kada razumijemo kako svijet funkcionira možemo ga oblikovati prema svojim potrebama, a u procesu oblikovanja svijeta prema vlastitim potrebama nerijetko se događa da otkrivamo fundamentalne činjenice o tome kako svijet funkcionira.

Drugi način promišljanja o pitanju "gdje je znanost u ovoj priči" povezan je s našim nastojanjima da oformimo novo i konkretno znanstveno polje "kolektivne inteligencije". Primjerice, u travnju 2012. godine na MIT-ju je održana prva znanstvena konferencija o tome primjetno oduševivši sve sudionike. Brojni interesantni predavači, radionice i skupovi navode nas da pomislimo kako se pred našim očima - očito - rađa jedno novo polje interesa znanstvene zajednice koje će na poseban način obilježiti bližu i daljnju budućnost.

Treći način promišljanja o pitanju ogleda se u povezivanju s drugim znanstvenim poljima i područjima te s drugim uglednicima iz svijeta znanosti. Primjerice, u posljednje vrijeme mnogo se piše i govori o "računalnoj društvenoj znanosti" koja se od kolektivne inteligencije razlikuje po metodologiji, odnosno po novim pristupima analizi i interpretaciji podataka i informacija iz sfere društvenog života koji su tek nedavno otkriveni, a koji nam pomažu odgovoriti na tradicionalna pitanja društvene znanosti. Primjerice, na koji način nastaju te na koji se način razvijaju društvene mreže?

S druge strane, znanstveno polje kolektivne inteligencije ne bavi se toliko metodologijom koliko samim fenomenom inteligencije koja se - kako samo ime kaže - javlja u grupama individua, bilo da je riječ o skupinama pojedinaca, organizacijama ili cjelokupnim tržištima.

Promatranje stvarnosti iz perspektive inteligencije potiče na promišljanje o brojnim znanstvenim pitanjima. Primjerice, inteligenciju možemo definirati na razne načine. Mi smo koristili jedan pristup - eksperimentalno mjerenje grupne inteligencije - iako se to može učiniti drugačije, sagledavajući je iz perspektive "rješavanja problema", "percepcije", "memorije" ili "učenja" jer su to redom fenomeni izravno povezani s pojmom inteligencije. Njihova analiza - kada se događaju u grupama, a ne u umovima pojedinaca - provokativan je i produktivan način da se postave važna znanstvena pitanja.