Uvid u tečaj

Marko: Možeš li nam dočarati kako u praksi izgleda mindfulness edukacija? Kad bi neki od naših čitatelja "zavirili u učionicu", da tako kažemo, na što bi naišli?

Mihajlo: Sam tečaj sadrži šest trodnevnih edukacijskih modula koji se održavaju u periodu od šest mjeseci. Polaznici se progresivno uvode u brojne procedure neophodne da bi praksa pomnosti donijela željene rezultate, te slušaju neophodna popratna objašnjenja kako bi se upute razumjele u ispravnom kontekstu. Od ispravnog položaja za sjedenje, osvještavanja tijela, načina disanja pa do ciljanih načina usmjeravanja pažnje na procese koji se događaju u nama i svakodevnog rada na domaćim zadaćama - ništa nije prepušteno slučaju.

U početku se praktičare ohrabruje da vježbaju 15 minuta svakodnevno, držeći se jednostavnog principa: "Ako praksi želite posvetiti više vremena slobodno to možete učiniti, ali ni po koju cijenu ne smijete vježbati kraće od tog perioda." Jednom kad se uspostavi navika mentalne higijene poput, primjerice, pranja zuba, tada sve postaje lako i jednostavno, a rezultati su samo pitanje trenutka.

Iz modula u modul raste kompleksnost postavljenih zadataka usmjerenih na promatranje procesa koji se odvijaju na razini tijela, osjećaja i razmišljanja, a vrijeme koje se provodi u praksi sve više raste - prvo na 20, zatim na 25 minuta, pola sata i tako redom. Domaće zadaće također postaju složenije te se prakticiraju dva puta dnevno. Osim u sjedećoj praksi, sudionici tečaja uvježbavaju se u korištenju principa pomnosti pri slušanju i pričanju, hodanju i promatranju drugih. Iako se polaznici na početku najčešće ne poznaju, povezivanje koje ostvaruju kroz tiho sjedenje i otvoreno dijeljenje vlastitih iskustava u praksi stvara jedinstvenu grupnu dinamiku koju je teško opisati dok je čovjek ne doživi - ljude ništa ne povezuje čvršće od dijeljenja tišine.

Pod uvjetom da se polaznici pridržavaju spomenutih uputa i slijede postavljene protokole, promjene će se neminovno pojaviti, ponekad u takvoj mjeri da se pojedinci više ne mogu prepoznati u odnosu na vrijeme prije edukacije.


Važnost kvalificiranog učitelja

Marko: Sve rečeno čini se vrlo strukturirano, a opet jednostavno. No, moram se zapitati što mene - ili bilo kojeg čitatelja qLifea - priječi u tome da samostalno prakticiramo mindfulness? Uputa kako to činiti na internetu ima posvuda. Čemu uopće prolaziti takav tečaj ako to možemo sami učiniti?

Daniela: Samo mi zapadnjaci možemo biti toliko arogantni da se sjetimo nečeg sličnog. Vjerovao ili ne, nebrojeno puta sam čula za takve i slične ideje. Ljudi nazovu, htjeli bi pohađati mindfulness trening, nemaju nikakvih prethodnih iskustava s mindfulnessom, a onda u trećoj rečenici pitaju hoće li po završetku tečaja moći voditi grupe te hoće li po završetku postati certificirani majstori mindfulnessa. Naišla sam i na ponudu jednog Hrvata velikom hotelskom lancu u kojoj nudi tečaj mindfulnessa nazivajući sebe učiteljem i publicistom jer je napisao knjigu o duhovnosti te zato što je mjesec dana proveo u Indiji blizu Dalai Lame. Vidjela sam - i još uvijek viđam - diletantizam u coachingu, a čini se da je mindfulness novo područje koje postaje pravi raj za šarlatane koji "love u mutnom" dok je sve to skupa još uvijek u povojima.

Ivan: Daniela i ja proveli smo doslovce tisuće sati treninga pod supervizijom, godinama redovito prakticiramo. Unatoč tome, kad smo odlučili pokrenuti mindfulness u Hrvatskoj nismo ni pomislili samostalno voditi ljude kroz praksu. Jednostavno rečeno, smatramo da još uvijek nismo spremni za takav iskorak. Nismo spremni kvalitetno odgovoriti na sve situacije s kojima smo se tijekom godina susretali na raznim treninzima.