Daniela: Ivan i ja suočili smo se i sami s tom činjenicom u jednoj točki našeg razvoja. Tražeći odgovore, shvatili smo da velikani od kojih učimo poput Petera Sengea, Otta Scharmera, Susanne Cook Greuter, Roberta Kegana i Daniela Golemana redom prakticiraju i zagovaraju meditacijsku praksu. To nisu neki new age gurui - radi se o renomiranim znanstvenicima s prve crte istraživanja.

Ivan: Marko, kako ti sve to skupa zvuči? Što ti misliš o svemu što je dosad rečeno?

Marko: Osobno, nakon niza godina iskustva, počeo sam stjecati sve snažniji dojam da se ljudi zapravo ne mijenjaju. Možda tek lagano kozmetički, ali ne suštinski. Iskreno rečeno, to je postao i moj osobni problem s qLifeom i drugim edukacijama. Svašta sam u životu prošao i svašta vidio. Tijekom godina, entuzijazam je počeo jenjavati. Jednostavno ne vidim napredak. Ne samo kod sebe nego i kod ljudi u mojem okruženju. Ne vidim da je moguće pomoći ljudima da osvijeste svoju slijepu točku svjesnosti kako bi "vidjeli ono što ne vide". A riječ je o ključnom problemu liderstva. O tome sam više puta razgovarao sa Sengeom kojeg je Daniela spomenula. On također smatra kako će zapadnjačka znanost u tome - u osvještavanju slijepe točke liderstva - prije ili kasnije početi surađivati s istočnjačkom duhovnom praksom koja o tome mnogo više znade.  

Ivan: Ljudi odu na neki tečaj, seminar, konferenciju ili čak jednogodišnju ili višegodišnju edukaciju; završe školu, prođu kroz nju, ali ne i ona kroz njih. Tako nekako?

Marko: Otprilike tako. Sve to često im ne pomaže niti osvijestiti područja njihove podsvijesti. A kad se tako nešto čak i dogodi, jednostavno ne znaju što dalje, kako to što je osviješteno promijeniti. Primjerice, brojni lideri - iako bismo prije trebali reći "svi lideri" - u nekom su području disfunkcionalni.  

Cijelog me života zanima ima li tomu lijeka. Ima li nade da se ljudi u bitnome promijene, i ako ima - kako? Ili smo svi zabetonirani u naše glupe male ego-obrasce, osuđeni da ih ponavljamo opet iznova sve do smrti?

Ivan: Prema mojemu mišljenju, te prema mišljenju brojnih renomiranih svjetskih stručnjaka, upravo bi nam mindfulness mogao pomoći da riješimo zahtjevna pitanja koja si upravo naveo.

Mučeći se s istim pitanjem kao i ti - puno više no što smo ti ikad bili spremni priznati u našim malim nadmudrivanjima - posvećeno smo tražili odgovor. On je došao od Kena Wilbera, 2011. godine. Bili smo u posjetu u njegovu stanu u Denveru, a pitanje koje je tada izronilo glasilo je: "Odakle tolike razlike u ljudskom razvoju, u brzini kojom se razvijamo te u razinama razvoja do kojih uopće možemo stići tijekom jednoga života?"

Wilber nam je na to odgovorio: "Sa znanstvenog stajališta nema odgovora na to pitanje. Još uvijek nemamo pojma zašto od dvoje djece istih roditelja jedno postaje Nobelovac, a drugo zaglavi na marginama društva. Neke kontemplativne tradicije mogu ponuditi odgovore, ali ništa iza čega bi znanstvena zajednica stala. S druge strane, ono što sigurno i pouzdano znamo - zahvaljujući brojnim studijama - jest činjenica da je meditacija jedina praksa koja nepobitno ubrzava razvoj, koja 'podmazuje tračnice' po kojima se naš razvoj kreće te koju sami možemo uzeti u vlastite ruke".

Daniela: Nakon kineske kulturne revolucije zbog koje su Tibetanci razasuti po svijetu, Zapad je dobio priliku upoznati se s dostignućima njihove, nevjerojatno razrađene i bogate filozofsko-psihološke tradicije. Najbolja sveučilišta u Engleskoj, Francuskoj, Italiji, Norveškoj i Americi prihvatila su uzvišene učitelje prognane s Tibeta kako bi od njih učili, prikupljali i prevodili literaturu, organizirali tečajeve i škole meditacije. Taj proces traje i danas, štoviše tek se pošteno zahuktava. Isprva, šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća Zapad se oduševio Istokom kao malo dijete novom igračkom. Nažalost, sposobnost da shvatimo što imamo pred sobom, što nam ti učitelji zapravo nude, također je bila dječja.

Međutim, nakon što je splasnuo prvotni val infantilnog oduševljenja, otvorio se prostor za ozbiljniju suradnju. Zapadni znanstvenici, poput Golemana, Kabat-Zinna i drugih manje poznatih, počeli su razmišljati o tome da budističku meditacijsku praksu, ogoljelu od kulturno-ritualnih elemenata Istoka, približe Zapadu. Zašto? Zato da bismo odgovorili na tvoje pitanje, odnosno na pitanje svih pitanja: kako doista promijeniti ljudski um?