Oslobađanje urođenih potencijala uma

Marko: Vratimo se na priču o biznisu. Navedeni obrazac potiskivanja stresa u posljednje vrijeme sve više jača: rokovi nas ubijaju, očekivanja šefova rastu, budžeti se smanjuju, konkurencija postaje sve jača. Uz to, od nas se očekuje da ostvarimo i vodimo uspješan privatni život. Svatko od nas, prije ili kasnije, dolazi u situaciju da se ozbiljno zapita: puknuti ili dati otkaz? Ili ipak postoji nešto treće; mogućnost da temeljito promijenimo odnos prema poslu? Može li nam mindfulness pomoći na tom trećem putu?

Mihajlo: Može.

Marko: S obzirom na to da je odgovor pozitivan, molim te da čitateljima pobliže opišeš praksu. Iako im to zasigurno neće pomoći da je odmah samostalno primijene, vjerojatno će nekoga dodatno zaintrigirati za mindfulness.

Mihajlo: Jednostavno rečeno, glavni cilj mindfulness treninga sastoji se u tome da odustanemo od pokušaja da voljno "kontroliramo" sadržaje vlastita uma, u čemu ionako nećemo uspjeti. Umjesto toga, primjenom pomnog promatranja sprječavamo da um kontrolira nas te da nas gura u uobičajene impulzivne reakcije na situacije s kojima se susrećemo. Riječju, umjesto borbe sa samim sobom, kroz neutralno pomno promatranje učimo otvoriti prostor za novu vrstu svjesnog djelovanja.

Ivan: Mi već sada imamo vrhunski istreniran um koji se naziva pretrenirani um. Pretreniranje je postupak kontinuiranog ponavljanja uvijek istog obrasca sve dok ga ne usvojimo na nesvjesnoj razini. Na takav smo način naučili voziti automobil - prvo smo svjesno stiskali kvačilo, mijenjali brzine i dodavali gas, svjesno oduzimali gas, stiskali kvačilo, izbacivali auto iz brzine i kočili. Ponavljajući bezbroj puta uvijek iste aktivnosti vremenom smo pretrenirali um pa ih on sada nesvjesno i automatski obavlja. Stoga na aktivnosti vožnje automobila danas više ne moram obraćati ni najmanju pažnju. Naglašavam izjavu: ni najmanju pažnju. Dakle, ne moram biti poman u vožnji da bih mogao upravljati vozilom.

Navedeni postupak koristi se u obuci vojnika kako bi ih se pretreniralo u rastavljanju i sastavljanju oružja. Uvijek iznova vojnik sklapa i rasklapa... sklapa i rasklapa... sve do trenutka kada je um osposobljen da nesvjesno sklopi i rasklopi oružje čak i usred noći. Ako se kojim slučajem usred borbe oružje u mraku zaglavi, vojnik neće imati problema s time. Dakle, pomnost se koristi kako bi se um pretrenirao, nakon čega nam pomnost više ne treba za ponavljanje pretreniranog obrasca.

Kad pogledamo u kojim smo sve obrascima u životu pretrenirani - a to se može učiniti samo ako u miru sjednemo i reflektiramo na svoje ponašanje, osjećaje i uvjerenja - iznenada ćemo početi uočavati destruktivne obrasce koji će jedan za drugim izvirati. Riječ je o obrascima koje automatski ponavljamo, a potom se žalimo zbog uvijek istih neželjenih ishoda. To se događa radi toga što nam je um jednostavno pretreniran da te obrasce ponavlja pa to onda uspješno i čini. Jedini način da se to promijeni jest, kao što je Mihajlo istaknuo: pomnim promatranjem otvoriti prostor za novu vrstu svjesnog djelovanja.

Marko: Ne radi li se ovdje o prezahtjevnom zadatku?