Uvodnik: qLife No. 35: MENTORSTVO I COACHING

Marko Lučić Marko Lučić, urednik i član uprave stručnog časopisa qLife i portala Quantum21.net.

O „Mentorstvu i coachingu“ kao o posebnom broju qLifea razmišljali smo duže vrijeme, prvenstveno radi toga što je riječ o vrlo popularnim metodama osobnog razvoja koje su se posljednjih desetak godina toliko proširile svijetom liderstva, menadžmenta i organizacijskog razvoja da gotovo i nema ozbiljnije tvrtke koja u programima razvoja djelatnika ne koristi - ili barem ozbiljno ne razmišlja o tome da koristi - usluge mentora, coacha ili psihoterapeuta.

Što je, dakle, mentorstvo? Može se kazati da mentorstvo potječe iz grčke mitologije, odnosno iz Homerove „Odiseje“. Nakon što je Odisej, kralj Itake, krenuo u rat protiv Troje, malodobnog sina Telemaha i suprugu Penelopu ostavio je u rukama velikog prijatelja Mentora učinivši ga odgovornim za dječakovo obrazovanje, izgradnju karaktera, mudrost odlučivanja i osvještavanje životne svrhe. Mentor je bio učitelj koji je na svoga učenika prenosio iskustva, znanja i mudrosti kako bi ga pripremio na izazove budućnosti u procesu koji je po njemu kasnije nazvan mentorstvo.

U nastavku djela Homer daje do znanja kako se u liku Mentora uvijek iznova utjelovljuje božica Atena - posebno u kritičnim situacijama za Telemaha i Penelopu - pružajući im „mudre savjete, razboritost i praktične uvide“ čime uloga Mentora, te s njome povezano mentorstvo, poprima dodatnu duhovnu dimenziju koja nadilazi puku pragmatičnu kontribuciju učenikovoj dobrobiti. Prisutnost Atene u formi Mentora simbolički označava da su Telemah i Penelope zapravo primili „...dar s neba..od bogova...u formi međuljudskog odnosa s Mentorom“ kako bi sazrijeli i izrasli u istinska ljudska bića.

Prema tome, zaključuje se kako mentorstvo predstavlja izrazito duboku transformacijsku formu osobnog razvoja koja nadilazi puko svladavanje neke „poslovne vještine“ ili stjecanje „specifičnih liderskih ili menadžerskih znanja“.

Poslovni coaching, kao posebna grana coachinga kojom se qLife bavi, svoje korijene vuče iz bihevioralne psihologije koja se od Freudove psihoanalize suštinski razlikuje po tome što se ne bavi problemima psihe klijenta već se primarno oslanja na mišljenje i ponašanje kako bi osnažila čovjekove najveće potencijale i učinila ga uspješnijim. Začetnikom poslovnog coachinga smatra se Sir John Whitmore koji je tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća prenio zamisli ključnih bihevioralnih psihologa u Europu primijenivši ih prvo na zanimanje trenera u sportu, a potom i u poslovnom kontekstu. Whitmore je tada napisao knjigu Coaching for Performance te je tako nastao Performance Coaching, preteča današnjeg executive coachinga, koji bismo mogli definirati kao „proces unaprjeđenja performansi i sveopćeg blagostanja pojedinca ili grupe, pomoću jasno definiranih ciljeva, propitivanjem vrijednosti i uvjerenja te na koncu osmišljenim planom djelovanja“. Pritom je važno kazati kako se u procesu coachinga ništa od navedenog ne postiže „savjetovanjem“ klijenta od strane coacha već isključivo studioznim i koherentnim propitivanjem kako bi se utjecalo na samosvijest klijenta.

Osnovne razlike su, dakle, u tome da je mentorstvo prvenstveno usmjereno na odnos, a coaching na konkretne ciljeve. Mentorstvo se prvenstveno bavi transformacijom osobnosti, a coaching promjenom ponašanja. Mentorstvo je radi toga prvenstveno dugoročno orijentirano, dok je vremenski horizont coachinga obično kraći. Mentorstvo je dvosmjerni proces primarno usmjeren na razvoj, a coaching jednosmjerni proces okrenut postizanju rezultata.