Kao prvo, čini se kako je uravnoteženje moći i vrline u velikoj opreci s općeprihvaćenim shvaćanjem da ljudi napreduju na više položaje radi vlastitih kompetencija, tehničkih vještina ili dokazanih sposobnosti u ostvarivanju rezultata. Riječ je, naime, o popriličnoj idealizaciji koja pogrešno dočarava prvo stanje na terenu. U stvarnosti, pojedinci mnogo češće napreduju na više položaje zbog:
- izražene, a nerijetko i „bolesne“ ambicije,
- zato što su izrazito uspješni u „self-impression managementu“ pa znaju kako impresionirati one koje trebaju impresionirati,
- zato što su izuzetno sposobni u „igranju političkih igara“ na koje nailazimo u gotovo svim organizacijama.
 
Kao drugo, čak i onda kada bismo prihvatili činjenicu da moć mora biti utemeljena u vrlini, i dalje bi nam nedostajalo praktičnog znanja da takvu koncepciju ostvarimo. Temeljni problem je u tome što nemamo jasan koncept o tome što su to vrline. Ne razini razvoja na kojoj se trenutačno nalazimo još uvijek ne postoji zajedničko razumijevanje o tome kako se vrline i mudrost razvijaju tijekom života pojedinca. Iako smo više manje svi svjesni razlika između deklariranih vrijednosti i stvarnog ponašanja (koje bi se trebalo odvijati u skladu s njima), još uvijek nam nije jasno zašto se za života u nekih ljudi razvijaju snažni osjećaji poštenja i integriteta dok drugi umiru posve nesvjesni o čemu je tu zapravo riječ.
 
Shodno tome, u praksi se redovito događa da moć ne dolazi u ruke istinskih lidera već sasvim suprotno, u ruke osoba bez prave mudrosti i kredibiliteta koje u prinudnim sljedbenicima ne bude ni trunke poštovanja. Riječ je o osobama koje nisu spremne služiti nikome osim sebi... o osobama koje se prvenstveno brinu za vlastite probitke do kojih ne dolaze učenjem i osobnim razvojem nego manipulacijama.  
 
U tekstovima indijskih autora pokazuje se kako drevna učenja Indije i Kine itekako pomažu da bolje razumijemo temeljne razvojne sastojnice istinskog liderstva. Naime, prema njihovu vjerovanju razvoj vrlina prvenstveno rezultira iz razvoja svjesnosti. Sama riječ „razvoj“ (engl. development) ima iste korijene kao pojam „omotati“ (engl. envelope) čime se pojam „razvoja“ dovodi u direktnu vezu s “odmotavanjem“ odnosno „oslobađanjem“ svijesti. Prema tome, „razvoj“ (development) doslovce znači „otvaranje“ (de-envelopment) koje potom podržava širenje svijesti i dolaženje do novih uvida koji nam pomažu da se kvalitetnije suočavamo sa sve kompleksnijim izazovima te da ispravno sagledavamo kako doista funkcioniraju život, priroda i naše organizacije. Prema tome, vrijednosti i vrline višeg stupnja - na elementarnoj razini - ne predstavljaju ni više ni manje doli duboko razumijevanje i prihvaćanje prirodnih zakonitosti koje kataliziraju harmoniju i skladno funkcioniranje života:
- sagledavanje realnosti onakva kakva jest (posvećenost istini),
- umjerenost u smislu da se ne uzima više nego što se treba,
- izbjegavanje prekomjerne kontrole (hijerarhijska moć trebala bi se koristiti samo u slučaju neučinkovitosti lokalnih rješenja – načelo „subsidijarnosti“ prema filozofima 17. stoljeća),
- uravnoteženja aktivnosti i neaktivnosti (snaga prisutnosti, istinskog slušanja i ustezanja od intervencije).