Organizacija: alkemija suradnje
Organizacije ne predstavljaju ekskluzivni proizvod čovjekova prepredena uma. Niti su one čudo industrijskog i tehnološkog napretka kako si često umišljamo. Začetke organiziranja trebali bismo potražiti u „rukopisima“ majke prirode – nikad napisanoj „knjizi“ koja pomoću živopisnih detalja dočarava fundamentalna nastojanja svih živućih oblika da manifestiraju potencijale kolektivnog djelovanja.
Primjerice, košnica je manifestacija organizacijskog instinkta pčela. Osnovni dizajn saća košnice heksagonalna je struktura sa stijenkama koje su pod kutom od 13 stupnjeva nakošene u odnosu na bazu. Riječ je o primjeru veoma sofisticirana dizajna koji priječi da se med prelijeva preko stijenki. Osim toga, instinktom utisnutim u prirodnu inteligenciju pčele stvaraju svojevrsni „klima-uređaj“ kada se prilikom izgradnje saća prisno stisnu jedna uz drugu održavajući time idealnu temperaturu za proizvodnju voska od 34 do 35 stupnjeva Celzijevih. Pritom treba kazati da saće nisu zgrada koja se gradi ciglo po ciglu nego izraz spontane kreacije i primjer fantastične arhitekture nastale prema prirodnom planu.
Sagledamo li opisanu arhitekturu s aspekta anatomije nećemo otkriti ništa posebno u strukturi pčelinjih stanica - sofisticiranosti potrebnoj za dizajn kompleksne strukture poput saća nema tamo traga. Pa ipak, kada se obične male pčele nađu kako bi radile zajedno, odnekud se stvara jedinstvena alkemija suradnje. U organizacijama u kojima rade ljudi opisanu nedefiniranu energiju nazivamo sinergija.
Funkcioniranje ljudskog tijela drugi je primjer alkemije suradnje. Tijelo se sastoji od mnogo različitih funkcionalnih komponenti - živčanog, dišnog, krvožilnog ili probavnog sustava - koji su kompleksniji od bilo koje poznate tehnologije industrijskih organizacija. Različiti organi - kao što su srce, jetra ili bubrezi - služe kao habovi odnosno svojevrsna središta aktivnosti pojedinog sustava. Ukratko rečeno, sve što se odnosi na organizaciju tijela orijentirano je prema jednom jedinom „organizacijskom cilju“ - održavanju zdravlja. Tijelo to postiže procesom koji se naziva homeostaza.
Homeostaza se odnosi na specifični kemijski i fiziološki ekvilibrij pomoću kojeg se tijelo sâmo održava. Naime, opće je poznato kako minimalno povećanje šećera, soli ili tjelesne temperature značajno ugrožava sveukupno zdravlje. Međutim, zahvaljujući procesu homeostaze ljudski organizam uspijeva se oduprijeti štetnim promjenama. Stoga se u medicini oduvijek postavljalo pitanje: kako pronaći taj nevidljivi izvor inteligencije presudno važan za održavanje vitalnosti i uravnoteženosti tijela?