Ne znam znate li da imam dvije sestre?. Rođene smo u istoj obitelji, odgojili su nas isti roditelji, na potpuno isti način, u potpuno istim uvjetima. Roditelji su nam usadili jednake vrijednosti, podučavali nas istome, pričali nam iste životne priče. Pa ipak, njih dvije nikada nisu bile zainteresirane da „mijenjaju svijet“, „okupljaju ljude“ ili „potiču promjene“. Riječ je o dvjema iznimno kvalitetnim osobama, inteligentnima, vrijednima, poštenima. No, od nas tri samo sam ja - iz nekog razloga kojeg bih najlakše objasnila pojmom „urođeni talent“ – ispala drugačija. Oduvijek sam imala potrebu nešto stvarati, poticati, mijenjati, boriti se protiv statusa quo. Kada je npr. u trećem razredu osnovne škole u našem selu blizu Ptuja učitelj stalno maltretirao jednog učenika, okupila sam grupu drugih učenika te ih povela pješice u školu obližnjeg sela kako bismo ih zamolili da nas prime kod njih u treći razred. To se, naravno, nije dogodilo, ali je učitelj u našem selu morao otići.
 
ML: I ja vrlo slično razmišljam o tom pitanju. U mladosti aktivno sam se bavio sportom. Umalo sam postao profesionalni sportaš. Vremenom sam tako upoznao mnoge životne priče kolega koji su počeli i završili karijeru sa mnom. Iz tog iskustva zaključujem kako bez talenta te s maksimalnom posvećenošću i upornim radom na sebi (učenje i osobni razvoj u liderstvu) možeš postati dobar igrač, pa čak i zaigrati u prvoj ligi. Bez talenta sigurno nećeš igrati u nekoj od „liga petice“, u nekom poznatom klubu poput Juventusa ili Barcelone ili u državnoj reprezentaciji jer tamo igraju iznimno talentirani pojedinci koji su maksimalno posvećeni i uporno rade na sebi. Najbolji primjer navedenog je Christiano Ronaldo. No, bez talenta ali upornim radom možeš veoma daleko dogurati što je također izuzetno postignuće ako uzmemo u obzir da na tisuću djece u najmlađem uzrastu tek jedan završi u prvoj ili drugoj ligi. Treba kazati kako sam također svjedočio karijerama treće skupine ljudi – „iznimno talentiranim lijenim neradnicima“ – koji bi redovito najgore prošli u toj priči. Njihovi su primjeri, meni osobno, najtužniji. Kad vidiš tu prirodnu sposobnost koja tako očito propada zbog „mušica u glavi“...
 
DP: Ne znam u koju od te tri skupine vi pripadate, ali mi je osobno jako drago da niste uspjeli u sportu jer bi svijet liderstva u regiji ostao bez qLifea! 
 
ML: Hvala vam na ovoj misli. I hvala vam što ste nam pomogli osvijestiti svjetske probleme na području razvoja lidera i menadžera.
 
DP: Hvala vama na ugodnom razgovoru. Osvještavanjem problema prvi dio posla je završen. No, mi smo u CEEMAN-u sami sebi dodijelili zadatak da na temelju Manifesta oformimo pokret za bolju edukaciju lidera i menedžera. Sada nas čeka mnogo zahtjevniji zadatak implementacije rješenja. Tekst Manifesta distribuirali smo po cijelom svijetu. Bilo mi je veoma drago kada sam prije nekoliko dana u međunarodnom tisku pročitala da je udruženje UN PRME (Principles of Responsible Management Education) - u kojem sam donedavno bila jedan od članova „steering komiteta“ - poslao pismo Financial Timesu sa zahtjevom da se prilikom rangiranja koriste drugačiji kriteriji. Dakle, ima nade da će polako ipak doći do promjena koje svi želimo.