Biznis je trebao sluďż˝iti ciljevima vlasnika - sam po sebi nije imao svrhu. Jedina svrha biznisa stvaranje je profita za vlasnika. Onda se pojavio Milton Friedman, koji je inaďż˝e uvijek bio iza svoga vremena, i mudro zakljuďż˝io kako je „biznis jedina svrha biznisa“ ďż˝ime je predstavio krajnje mehanicistiďż˝ko viďż˝enje poslovanja. Biznis je stroj; stroj za proizvodnju profita. S obzirom na to da je rijeďż˝ o stroju, biznis je instrument vlasnika, a njegova jedina zadaďż˝a ogleda se u maksimizaciji vrijednosti za dioniďż˝are. Tako su Friedman i Rappaport postavili novi standard biznisa – maksimiranje vrijednosti dioniďż˝arima.
 
Stroj je sustav koji sam po sebi nema svrhu. Komponente stroja takoďż˝er nemaju svrhu. No, 1930-ih pojavljuju se ďż˝lanci znanstvenika von Bartalanffyja koji govore o sustavima i komponentama sustava koje su u stalnoj interakciji. Naďż˝alost, Bartalanffyjevi tekstovi napisani su na njemaďż˝kom jeziku pa zbog toga nisu uspijevali „preplivati“ Atlantik - sve do 1950-ih godina. To je bilo doba kada se proširila spoznaja da je organizam posve drugaďż˝iji sustav jer on ima vlastitu svrhu. Koja je osnovna svrha organizma? Opstanak. ďż˝eli li opstati, organizam mora rasti.
 
Dakle, sada imamo sustav koji teďż˝i opstanku, a za to mu trebaju odrďż˝ivost i rast. No, što je s njegovim dijelovima? Njegovim organima? Oni nemaju posebnu svrhu, ali imaju funkciju. Ljudsko srce nema neku posebnu svrhu, kao ni pluďż˝a, ďż˝eludac ili gušteraďż˝a. Imaju funkciju, ali nemaju svrhu. A sve to zajedno egzistira u okolini koja je pasivni primatelj outputa i dobavljaďż˝ resursa. O okolini ne trebate brinuti; ona se sama brine o sebi.
 
Kada bismo imali više vremena mogli bismo se detaljnije pozabaviti povijesnom koncepcijom poduzeďż˝a. Tada bismo vidjeli da je koncepcija poduzeďż˝a prošla temeljitu preobrazbu neposredno nakon Prvog svjetskog rata - radi zanimljivih razloga. Do Prvog svjetskog rata veďż˝inom poduzeďż˝a u SAD-u upravljali su vlasnici. Vlasnici su bili pojedinci ili obitelj. Vlasnik je bio bog.
 
Otprilike u to vrijeme poďż˝eli su se javljati prvi sindikati kako bi radnici - udruďż˝enim snagama - pokušali izboriti neka prava. U to vrijeme svjedoďż˝ili smo pojavi nekih novih fenomena meďż˝u kojima je svakako najvaďż˝niji obrazovanje radne snage. Podaci, naime, govore o tome da je 1900. godine prosjeďż˝ni radnik završio tri razreda osnovne škole. Dakle, jedva da je bio pismen. Do Prvog svjetskog rata situacija se nešto poboljšala pa je prosjeďż˝ni radnik završio osam razreda zahvaljujuďż˝i implementaciji novog zakona o osnovnom obrazovanju. No, stanje ameriďż˝koga gospodarstva, koje je bilo toliko zdravo da se brojne prilike za rast jednostavno nisu mogle iskoristiti - ďż˝ak ni da se sva dobit reinvestirala u rast - kljuďż˝ni je ďż˝imbenik transformacije poduzeďż˝a. Naime, 1920-ih godina vlasnici poduzeďż˝a suoďż˝avali su se s problemom naglog rasta kojim su teško upravljali. Morali su stoga dobro razmisliti hoďż˝e li zadrďż˝ati za sebe potpunu kontrolu – kako bi ostali bogovi – te time ograniďż˝iti rast, ili ďż˝e pak podijeliti kontrolu s drugim ulagaďż˝ima te time stvoriti preduvjete za „neograniďż˝en“ rast?
 
Sad vam je jasno što su ďż˝inile najuspješnije korporacije poput, primjerice, Forda i General Motorsa. Upustile su se u javnu ponudu dionica. A u tom procesu nestao je bog. U knjizi Petera Druckera naďż˝i ďż˝ete odliďż˝an tekst o tome što se tada dogaďż˝alo te o tome kako se bog transformirao u apstraktni entitet nazvan „dioniďż˝ari“.
 
No, nije trebalo dugo da se pojavi novi problem. Kako ďż˝e „sveďż˝enstvo“, tj. menadďż˝ment, znati koja je boďż˝ja volja? Otkrivenjem. U tom smislu interesantno je primijetiti kako mnogi pojmovi povezani s poduzeďż˝ima i korporacijama dolaze s podruďż˝ja biologije. Primjerice, predsjednik uprave je „glava poduzeďż˝a“. Stafford Beer napisao je dvije krasne knjige: jedna se zove The Brain of the Firm, a druga The Heart of the Enterprise – dakle, ponovno pojmovi iz biologije. Tada se sve više poďż˝eo koristi izraz „korporacija“. Koji je korijen rijeďż˝i „korporacija“ (engl. corporation)? Latinska rijeďż˝ „corpus“ što u prijevodu znaďż˝i „tijelo“. Ponovno biologija.
 
Tada je zapoďż˝eo Drugi svjetski rat ďż˝ime je potaknuta nova velika transformacija. Jedan od glavnih uzroka transformacije proizlazi iz ďż˝injenice da je glavnina ameriďż˝ke radne snage – dobrovoljno ili prisilno - preusmjerena u proizvodnju ratne opreme i naoruďż˝anja u vrijeme kada smo od industrijske mašinerije zahtijevali poveďż˝anje produktivnosti. Meďż˝utim, nije bilo dovoljno radne snage. Stotine tisuďż˝a muškaraca razmililo se po ratištima širom svijeta. Kako ďż˝ete ih zamijeniti? Pogledajte stare ratne filmove koji govore o „ďż˝enama herojima“ koje su poďż˝ele zavarivati, bušiti, ravnati, upravljati raznim strojevima - kako bi zamijenile muďż˝eve ili zaruďż˝nike. Vremenom je stvorena kompletna mitologija o hrabrim heroinama koje mijenjaju svijet. Tako se dogodilo da prvi puta u povijesti radna snaga poduzeďż˝a nije bila prvenstveno ekonomski motivirana. Zašto?
 
Kada bi nas pozvali u vojsku namijenili su nam plaďż˝u. Vjerovali ili ne, plaďż˝eni smo bili 21 USD mjeseďż˝no. Vrlo malo. Godine 1942. niste mogli uzdrďż˝avati obitelj s tim iznosom. No, o tome nitko nije suviše brinuo jer ste u problematiďż˝nim financijskim situacijama dobivali naknadu za svakog ďż˝lana obitelji. Dok ste vi ratovali svijetom obitelj je mogla ďż˝ivjeti. Istina, ne luksuzno, ali o financijama se nitko nije trebao suviše brinuti: ni vi na ratištu, niti oni kod kuďż˝e. Dakle, ďż˝ene, stariji muškarci i starija djeca nisu radili radi potrebe – kako bi preďż˝ivjeli. To je bio jedinstven sluďż˝aj u povijesti: ljudi nisu radili radi novca nego iz posve drugih motiva. Shodno tome, imali su drugaďż˝iji stav prema radu.
 
Razmišljali su drugaďż˝ije od uobiďż˝ajene radne snage: „ďż˝elite li da vam pomognem, morate me tretirati s poštovanjem - kako se tretira svako ljudsko biďż˝e. Nisam stroj koji ďż˝ete koristiti kada i kako vam se svidi da biste ga potom odbacili jer vam više ne treba. Tu sam gdje jesam radi patriotizma, duďż˝nosti prema naciji i osjeďż˝aja da sluďż˝im višem cilju.“ Tako se dogodilo da je menadďż˝ment –prvi put u povijesti - na radnu snagu gledao kao na normalna ljudska biďż˝a.
 
Opisana tendencija potom se polako poďż˝ela ukorijenjivati u društvene strukture. Polako je postala sveprisutna. Nakon završetka rata opet smo svjedoďż˝ili nizu zanimljivih novih fenomena. Promotrimo što se dogaďż˝alo s korporacijama, društvom te s institucijama poput bolnica i škola. Sa sustavima. S njima u svezi dogodila su se dva znaďż˝ajna preokreta. S jedne strane komponente sustava poďż˝ele su se organizirati i protestirati jer nisu bile zadovoljne s time kako ih je sustav tretirao: „Hej, i ja imam vlastite ciljeve i svrhu. ďż˝elim da ih uvaďż˝ite. Ne uďż˝inite li tako, diďż˝i ďż˝emo se svi na noge“.