Partneri
Tema mjeseca: qLife No.44: KLASICI VII
Članak: Od mehanicisti�kog do sustavnog razmi�ljanja, Russell L. Ackoff
Na kraju spomenute europske konferencije vode�ih svjetskih znanstvenika, odr�ane 1850. godine, u manifestu je objavljeno zajedni�ko uvjerenje sudionika kako �emo „...najkasnije do 1900. godine cjelovito spoznati univerzum, odnosno svijet koji nas okru�uje“. Danas, naravno, znamo da cjelovita spoznaja stvarnosti jednostavno nije mogu�a. Me�utim, oni su tada �vrsto vjerovali da je „sveznanje“ ostvarivo. Našalit �u se pa �u re�i kako navedena situacija zorno pokazuje da znanstvenici nisu nimalo bolji prognozeri budu�nosti od ekonomista! Potpuno su promašili sve ono što je došlo kasnije. Me�utim, ostaje �injenica da su �vrsto vjerovali u manifest. Kasnije �emo vidjeti da je njihovo uvjerenje veoma va�no radi drugih stvari i doga�aja koji su uslijedili. Tako je završila prva etapa koju nazivam strojna era; kasnije �u objasniti zašto.
Druga etapa nastala je iz pokušaja da se objasne misaoni procesi jer se tada, naime, po�eo razvijati koncept o tome što mišljenje uop�e jeste, a razvoj koncepcije temeljio se na promatranju ponašanja djece. Promatrajte ponašanje djeteta kada do�e u kontakt s predmetom kojeg nikada nije vidjelo... s bilo kojim predmetom - radiom, satom, igra�kom – bilo �ime. Dijete �e pa�ljivo promatrati predmet pokušavaju�i shvatiti o �emu se zapravo radi. Kako �e to �initi? Što �e prvo napraviti? Gotovo uvijek pokušat �e ga rastaviti na dijelove kako bi vidio od �ega se sastoji. U drugom koraku pokušat �e shvatiti �emu dijelovi slu�e te kako funkcioniraju. U tre�em koraku pokušat �e spojiti razumijevanje dijelova kako bi razumjelo funkcioniranje cjeline. Proces se, dakle, odvija u tri koraka. To je analiza. Analiza je metoda pomo�u koje rastavljamo nešto na dijelove kako bismo bolje razumjeli cjelinu. Prvo pokušavamo razumjeti ponašanje svakog dijela zasebno, a zatim pokušavamo objediniti razumijevanje dijelova u razumijevanje cjeline.
Opisani na�in razmišljanja vremenom je po�eo dominirati zapadnim svijetom. Štoviše, danas je još uvijek tako. Primjerice, ka�em li: „ona je razmišljala o problemu“ ili „ona je analizirala problem“ mislit �ete da govorim o istom. Kada bih vas upitao da mi navedete razlike izme�u ova dva procesa, našli biste se u velikom problemu. To je stoga što je analiza postala sinonim za promišljanje.
Navedeno poistovje�ivanje vremenom je prouzro�ilo zna�ajne posljedice. Pretpostavimo, primjerice, da �elim bolje razumjeti što je to „automobil“ koji nikada ranije nisam vidio. Analiza mi nala�e da ga odmah rastavim. Krenem tako s rastavljanjem i brzo do�em do rasplinja�a. Prema teoriji analize, ne mogu shvatiti što je automobil dok ne shvatim funkciju i korisnost rasplinja�a. Ali, kako mogu razumjeti što je to „rasplinja�“? Trebam ga, naravno, rastaviti na manje dijelove. Nastavljam s procesom rastavljanja te dolazim do ventila. Što je „ventil“? U cijelom tom slijedu name�e se pitanje: „Kada dolazim do kraja te kada prestajem rastavljati dijelove?“ Vratimo li se znanstvenicima iz 1850. godine odnosno njihovu uvjerenju da �ovjek mo�e cjelovito spoznati univerzum, tako�er se name�e drugo pitanje: „Kako do�i do takve spoznaje?“ Stvari, pojave i fenomene ne mo�emo unedogled rastavljati; negdje se mora završiti. A ako nema kraja rastavljanju (redukcionizmu, op.ur.) cjelovito razumijevanje jednostavno nije mogu�e! Kako bi razriješili filozofsku zagonetku znanstvenici su osmislili fundamentalnu doktrinu koja govori o tome da se „...sve, uklju�uju�i svako iskustvo... mo�e reducirati na nedjeljive elemente“. Navedena doktrina potom se redom manifestirala u svim znanstvenim disciplinama. Primjerice, u fizici je odlu�eno da se svaki fizi�ki predmet mo�e razbijati sve do nedjeljivih �estica materije nazvanih atomi. Dakle, atomisti�ka teorija predstavlja redukcionisti�ku teoriju prirode.
Ve�ina vas sigurno je slušala kemiju u srednjoj školi. Sje�ate li se što su vam govorili odmah na po�etku? Sje�ate li se Periodnog sustava elemenata – ultimativne i kona�ne razdiobe materije - ogromnog postera koji je visio na zidu u�ionice? U biologiji smo u�ili da se svi �ivi organizmi sastoje od stanica - najmanjih �ivih elemenata. Isto je bilo u svim drugim znanstvenim podru�jima; uvijek se sve rastavljalo do najsitnijih mogu�ih �estica. Pogledajte, primjerice, što o svemu tome ka�e lingvistika, najmodernija znanost? Svi jezici mogu se reducirati na formate - osnovne elemente zvuka.
Tako se znanost vremenom pretvorila u svojevrsne „kri�arske pohode“ u kojima se tragalo za osnovnim elementima jer se vjerovalo da �emo univerzum razumjeti tek onda kada razumijemo sve njegove tvorbene elemente. Prema tome, najva�nije je redom identificirati te potom razumjeti sve elemente univerzuma.
Tre�a faza strojnog svjetonazora rezultirala je iz prethodnog razumijevanja elemenata. Zamislite, primjerice, da rastavimo stol u osnovne elemente sve do atoma. Kako bismo razumjeli ponašanje stola, moramo povezati ponašanje pojedina�nih atoma koje smo prethodno spoznali. A to nadalje zna�i da moramo znati u kakvom su atomi me�usobnom odnosu. Zbog svega što sam prethodno rekao ne �udi što se u jednom specifi�nom povijesnom razdoblju - kada je prevladalo uvjerenje da se sve mo�e rastaviti na nedjeljive �estice - vjerovalo da se svi odnosi mogu reducirati na samo jedan jednostavni odnos uzroka i posljedice. Tada se, naime, smatralo kako se univerzum mo�e spoznati korištenjem jedne jedine uzro�no-posljedi�ne veze.
