Partneri
Tema mjeseca: qLife No.44: KLASICI VII
Članak: Od mehanicisti�kog do sustavnog razmi�ljanja, Russell L. Ackoff
Odbacili smo uvjerenje da mo�emo cjelovito spoznati univerzum. Dakle, nikada ne�emo znati postoji li mo�da neka „rupa“ koja obuhva�a sve sustave jer kada bismo znali, postigli bismo cjelovito razumijevanje univerzuma koje – shvatili smo to ranije – ne mo�emo posti�i. A ako takve „rupe“ nema, kako se mo�e dokazati da je nema? �injenica je kako je sa znanstvenog stanovišta ovo pitanje besmisleno. Me�utim, ne i sa psihološkog. Stoga se ne morate posramiti što ste digli ruku. Kada je objavljena knjiga o takozvanom širenju svemira, u Engleskoj su umalo izbili nemiri jer su neki �vrsto odbacili, a drugi prihvatili takvu mogu�nost.
U vrijeme kada su se po�ele javljati ovakve ideje, 1960-ih godina, pojavio se još jedan interesantan fenomen. Opisat �u svoje osobno iskustvo u odnosu s njime. Sje�ate se protesta na fakultetima 1968. godine. Studenti su zaposjeli i naše sveu�ilište University of Pennsylvania. Kao predava�, nisam tada imao što raditi pa sam odlu�io posjetiti prijatelja Churchmana na Berkeleyu. Sljede�e jutro stigao sam na kalifornijsko sveu�ilište, ali su i tamo zapo�eli protesti. Kako smo iznenada imali pregršt slobodnog vremena, zasjeli smo u klubu za profesore i me�usobno razgovarali. Me�u okupljenima našao se kolega koji je bio predsjednik uprave University of California Bookstore - najve�e sveu�ilišne knji�are koja je imala 60 podru�nica širom zemlje.
Usred ru�ka obratio mi se s pitanjem: „Russ, što misliš koja je trenuta�no najprodavanija knjiga na kalifornijskom sveu�ilištu?“ Razmišljao sam trenutak, a onda rekao: „Biblija.“
Odgovorio je: „Ne. Biblija se uvijek dobro prodaje, ali nije najprodavanija. Poga�aj dalje.“
Zatim sam spomenuo rje�nik, ali ni to nije bio to�an odgovor. Pokušavao sam dalje, ali nisam uspio pogoditi. Iznenadio sam se kada mi je spomenuo naslov knjige za koju nikada nisam �uo. Dakle, kao profesor uglednog sveu�ilišta 1960-ih nisam znao za knjigu koja je bilo mega popularna me�u studentima. Naslov knjige je bio I Ching. Mnogi od vas vjerojatno �e je prepoznati. O �emu se u knjizi radi? Zen budizmu. Zašto se generacija šezdesetih iznenada toliko zainteresirala za zen budizam? Sje�ate se Beatlesa? Što su oni radili? Osim što su svirali, odlazili su u Indiju kako bi se sreli s guruom i proveli s njim neko vrijeme. Zašto? Zato što je prva generacija ro�ena nakon Drugog svjetskog rata - u doba svitanja sustavnog razmišljanje - bila uznemirena nespojivošï¿½u koncepta Boga i svijeta koji je nastajao. Stoga su tra�ili religiju u kojoj je Bog istozna�nica s univerzumom – ista cjelina. I gdje su to našli? U isto�nja�kim religijama.
Tako je stvoren izuzetno veliki interes za isto�nja�ke filozofije u kojima su Bog, �ovjek i univerzum jedno te se prema tome suštinski razlikuju od prevladavaju�e koncepcije strojne ere koja �ini jasnu distinkciju izme�u �ovjeka i Boga: mi smo jedno, Bog je drugo; mi nismo Bog, mi smo stvoreni na njegovu sliku i priliku. U isto�nja�kim filozofija situacija je potpuno druga�ija: mi i Bog smo jedno te isto! �elite li osjetiti pripadnost tom jedinstvu morate redovito meditirati. Tako se javio cijeli pokret koji je popularizirao meditaciju kao tehniku koja pojedincu omogu�ava da uroni u izmijenjeno stanje svijesti i postaje cjelina.
Dakle, umjesto doktrine redukcionizma na sceni se sada pojavila doktrina ekspanzionizma koja tvrdi da istinsko razumijevanje svijeta zahtijeva dopiranje do širih sustava imaju�i pritom uvijek na umu da nikada ne mo�emo do�i do potpunog objašnjenja te da nikada ne�emo razumjeti sve što postoji. Pa ipak, spoznavanjem širih sustava naše razumijevanje tako�er se širi. Potpuno druga�ije od redukcionisti�kog promišljanja koje tvrdi da se naše razumijevanje širi s razumijevanjem sve u�ih sustava. No, to nije tako. Znanje se širi u smjeru „od šireg prema u�em“ dok se razumijevanje širi u smjeru „od u�eg prema širem“. Znanje se kre�e od cjeline prema dijelovima; razumijevanje se kre�e od cjeline prema ve�im cjelinama.
Dakle, tako je nastupila ekspanzionisti�ka era. Što se dalje doga�alo?
Pri�a o tome što se dogodilo s konceptom kauzalnosti uzroka i posljedice najzanimljiviji je dio transformacije koji u sebi sadr�i stanovite tehni�ke aspekte. Stoga �u vam ponuditi dodatna objašnjenja kako biste stekli osje�aj o va�nosti tih promjena.
Pokreta� ove transformacije, Arthur Singer Jr., bio je izvanredna osoba. Prvu diplomu stekao je na gra�evinskom fakultetu, zatim je diplomirao psihologiju te naposljetku doktorirao filozofiju 1894. godine. Neko vrijeme bio je asistent profesora Williama Jamesa na Harvardu. Godine 1896. vratio se na Sveu�ilište Pennsylvania i postao profesor na katedri filozofije. Dvije godine kasnije objavio je �lanak koji �e se kasnije smatrati „najrevolucionarnijim znanstvenim djelom u posljednjih stotinu godina“.
Singer je u �lanku dokazao i pokazao kako nas je znanost u posljednjih stotinjak godina dobrano izvarala. Kako je to mogu�e? Prevaru je Singer objašnjavao na primjeru �ira i hrasta. Postavio je ovakvo pitanje: „Je li �ir uzrok nastajanja hrasta? Jasno da nije“. Kako nije? Jednostavno. Iako je �ir neophodan preduvjet nastajanja hrasta, sam po sebi nije dovoljan. To se mo�e lako dokazati. Kako? Bacite li �ir u more iz njega ne�e izrasti hrast. Bacite li ga u pustinju, ili na santu leda, tako�er ne�e izrasti hrast. �ir je nu�an za razmno�avanje hrasta, ali sam po sebi nije dovoljan.
Znanost je bila svjesna navedenog. Ne radi se tu isklju�ivo o Singerovu otkri�u. Krajem 19. stolje�a znanstvenici su se pozabavili opisanom vrstom kru�nih veza i ozna�ili ih posebnim terminima probabilisti�ke kauzalnosti (postala je temelj statisti�ke mehanike) ili nedeterminirane kauzalnosti. Koristila su se ova dva izraza. Singer je bio prva osoba koja je ukazala na kontradikciju.
Definiramo li uzrok kao nešto što je „dovoljno“ kako bi nastala posljedica, ako se takav uzrok doista pojavi, koja je vjerojatnost da �e se javiti posljedica? Vjerojatnost je jednaka jedan - ne mo�e biti ništa drugo. Zbog toga neprobabilisti�ka kauzalnost predstavlja kontradikciju jer tvrdi da uzrok nije dovoljan da se posljedica pojavi. Prema tome, kauzalnost ne postoji. A ako nema kauzalnosti nema ni determinizma.
