Anne Murray Allen, bivša voditeljica strategije i IT-a najprofitabilnije divizije Hewlett-Packarda i Dennis Sandow, istraživač Sveučilišta u Oregonu, udružili su se kako bi zajedno proveli dubinsku analizu društvenih mreža. Osvrćući se na stečene uvide napisali su: „Na isti način na koji je fizika dominirala svjetonazorom industrijske ere, biologija će dominirati erom znanja. Biološki svjetonazor sagledava znanje, ljude i organizacije kao žive sustave. Navedeno predstavlja kvantni iskorak:
(1) s usmjerenosti na dijelove prema fokusiranju na cjelinu, 
(2) s usmjerenosti na kategorizaciju prema fokusiranju na integraciju."

S obzirom na to da su organizacije - vojska, škole, vlade, korporacije - ključne za rješavanje gorućih problema s kojima se kao čovječanstvo susrećemo, te da upravljanjem potičemo ili ograničavamo njihovu učinkovitost, na kraju zaključujemo kako liderstvo i menadžment gotovo u cijelosti determiniraju sveopću kvalitetu svijeta u kojem živimo. Menadžment je stvorio industriju, poslao ljude na Mjesec, spasio živote mnogim bolesnicima i ranjenicima, pobijedio i izgubio ratove. Stoga nam u ovom presudnom trenutku treba „novi menadžment“ koji će kreirati nove sustave kako bismo riješili kompleksne prijetnje klimatskih promjena, održivog razvoja i umreženog terorizma. Navedeno sadašnju zastarjelu znanost liderstva i menadžmenta čini osnovnim ograničavajućim čimbenikom u kontinuiranoj potrazi za ljudskim napretkom. Želimo li se učinkovito uhvatiti u koštac sa sve složenijim problemima nasušno će nam trebati sustavi nalik UT-ovom prometnom sustavu koji: 
- su prilagodljivi u realnom vremenu, 
- nisu uvjetovani zastarjelim mentalnim modelima. 

S obzirom na to da kompleksnost nezadrživo prodire u najudaljenije kutke našega svijeta, čak i svakodnevni prizemni poduhvati vremenom su potpali pod utjecaj neizvjesnosti. U šezdesetim godinama 20. stoljeća NASA je bila izuzetak koji je danas postao pravilo; tek nekolicina entiteta ne „davi“ se u posvemašnjoj poplavi kompleksnosti. Opskrbni lanci i pouzdane proizvodne linije razbacane svijetom pod udarom su konstantnih i brojnih nelinearnih disrupcija - od nestašice hrane u Zambiji preko epidemije u Kini do oluje na Tihom oceanu - bezbrojni čimbenici utječu na isporuku proizvoda u SAD-u. Američka tvrtka na uređenje eksterijera obratila se CrossLeadu (savjetnička kuća, op.ur.) za pomoć jer su im se organizacijski dijagrami našli pod ogromnim pritiskom realnosti globalnog gospodarstva, kompleksnosti opskrbnih lanaca i napetosti u mreži odnosa dobavljača, trgovaca i potrošača. Jedan drugi klijent - velika IT kompanija – gubio je bitku u nastojanju da integrira vlastitu proizvodnju širom svijeta nakon što im je oluja na Tajlandu uništila ključne kapacitete. 

Ponukana pritiskom, AQI je osmislila novo učinkovito rješenje za borbu u novom okruženju – isto kao i mi te isto kao što će to, prije ili kasnije, učiniti svi ostali. Organizacijska panacea jednostavno ne postoji; učinkoviti pristupi specifični su za svaku pojedinu organizaciju te se uvijek razlikuju u „detaljima koji život znače“ za različite ljude, mjesta i ciljeve. Pa ipak, vjerujemo kako naš model pruža dobru polazišnu točku koju potom treba individualno razrađivati. 
Na koncu treba kazati kako ćemo jednoga dana svi mi morati učvrstiti vjeru kako bismo konačno zaronili u vrtlog tektonskih promjena. Naše odredište je budućnost. Iako nam se forme te budućnosti u ovome trenutku ne čine privlačne, vjerujem kako ćemo u njima vremenom pronaći jednaku ljepotu i potencijale koje smo do sada pronalazili u ravnim linijama i pravokutnicima redukcionizma. Za razliku od toga, budućnost kojoj stremimo pojavit će se u obliku organskih mreža i inženjeringa održivosti koji će stvarati svijet bez „znakova za zaustavljanje“.

Krajem 19. stoljeća Taylor je pomno pratio početke nove tehnološke ere, prepune novih mogućnosti, te je vrlo brzo shvatio da će u novom svijetu upravo ljudski rad predstavljati ključno ograničenje. Velike potencijalne dobitke u vidu značajnog povećanja produktivnosti koje je industrijalizacija obećavala podrivale su nedosljedne lokalne prakse. Stoga je Taylor odbacio model naukovanja koji je odlično funkcionirao stoljećima te je na njegovo mjesto postavio doktrinu redukcionističke replikabilne učinkovitosti još uvijek prisutnu u današnjim organizacijama.