Prosocijalnost: produktivne grupe u kojima se njeguju pravednost i suradnja

Paul W.B. Atkins, David Sloan Wilson, Steven C. Hayes Paul W.B. Atkins, doktor znanosti, direktor Prosocial Institute i predavač na Australian Catholic University (ACU). Autor je brojnih znanstveno-stručnih publikacija objavljenih u prestižnim časopisima za liderstvo, menadžment i psihologiju.     

David Sloan Wilson, evolucijski biolog i ugledni profesor bioloških znanosti i antropologije na Sveučilištu Binghamton. Suosnivač je The Evolution Institute. Autor je bestselera Darwin's Cathedral: Evolution, Religion, and the Nature of Society.  

Steven C. Hayes, klinički psiholog, profesor na University of Nevada. Autor je četrdeset četiri knjige i šesto znastveno-stručnih članaka. Proučava utjecaj govora na proces kognicije te aplikaciju tih spoznaja na liječenje mentalnih bolesti.    

Uvod 

U svibnju 2014. godine smrtonosni virus ebole proširio se Afrikom od Gvineje do Sijera Leonea. U samo nekoliko mjeseci umrle su stotine ljudi s time da je taj broj ubrzo porastao na tisuće. Stanovnici afričkih sela nisu razumjeli uzroke zaraze. Uz to, nakon godina rata i sukoba, bili su veoma nepovjerljivi prema strancima koje su nerijetko krivili za svoje nedaće. Njihov gnjev nije zaobilazio ni humanitarne radnike koji su im pokušavali pomoći. Na koncu, upravo se tako dogodilo ubojstvo osmorice zdravstvenih radnika i novinara u Gvineji o kojem je BBC opsežno izvještavao. 

Brzo širenje bolesti izazvane ebola virusom nije se uspijevalo suzbiti prvenstveno zbog stoljetnog običaja da se mrtvi peru i ljube kako bi rodbina i prijatelji izrazili tugu, poštovanje i ljubav. Humanitarno osoblje odjeveno u čudna „svemirska“ odijela pokušavalo je odvratiti lokalno stanovništvo od takve prakse, uvesti mjere izolacije i zaštititi ožalošćene prilikom ukopa pokojnika. Međutim, savjeti i mjere zdravstvenih radnika redom su nailazili na žestoki otpor domicilnog stanovništva.

U provinciji Bo u Sijera Leoneu skupina predanih volontera odlučila se za drugačiji pristup. Kako su odlučili suradnju sa seljanima podići na novu razinu mnogo su s njima razgovarali kako bi zajednički zaustavili opasnu virusnu zarazu poštujući istovremeno lokalne običaje i vrijednosti. Umjesto da nameću „izvanjsko rješenje“ (uobičajeni pristup rješavanja problema lidera, menadžera i poslovnih savjetnika, op.ur.) poticali su stanovnike da međusobno razgovaraju o tome kako iskazati poštovanje mrtvima te istovremeno spriječiti širenje zaraze – odnosno kako postići navedene ciljeve, a da postignuće bude prihvatljivo i prilagođeno njima važnim vrijednostima. Nakon nekog vremena manja grupa seljana predložila je vrlo praktično i prihvatljivo rješenje. Umjesto da tijelo umrlog člana obitelji drže u kući, zamislili su da se na odar stavi izrezbareno drvo banane koje bi „glumilo“ pokojnika. Zamislili su da na simboličnom tijelu provedu uobičajene rituale pranja, odijevanja i ljubljenja.

Prihvaćajući opisanu ceremoniju ispraćaja rodbina je bila zadovoljna jer su na tradicionalni način izrazili ljubav i poštovanje prema pokojniku - štiteći se pritom od zaraze. Uz pomoć volontera, nova praksa ubrzo se proširila Sijera Leoneom što je znatno pridonijelo konačnoj pobjedi nad opakom bolešću.  

Otprilike u isto vrijeme ravnateljica Museum of Australian Democracy, jedne od najvažnijih kulturnih institucija u Canberri, razmišljala je o tome kako ujediniti stručnjake različitih profila oko zajedničke svrhe te kako razriješiti interne sukobe i neslaganja koji su duže vrijeme tinjali u timu, čime se ugrožavala uspješna realizacija misije muzeja „upoznati javnost s kulturnom baštinom Australije“. Za pomoć se obratila iskusnim savjetnicima s  Australian National University s kojima je potom osmislila niz radionica i pojedinačnih coaching sesija sa svrhom osnaživanja povjerenja i sigurnosti u organizaciji. Djelatnici su počeli otvoreno razgovarati o problemima i izazovima koje su vidjeli te su istovremeno započeli osmišljavati strategiju institucije, konkretne mjere za provedbu ciljeva i akcijske planove za realizaciju strateškog usmjerenja. S obzirom na to da se projekt odvijao u razdoblju između dvaju velikih ispitivanja stavova zaposlenika australskog javnog sektora, odlično se moglo procijeniti kako je projekt utjecao na djelatnike muzeja. Rezultati su bili zapanjujući! U godini kada je prema istraživanju zabilježen značajan pad vjere i entuzijazma prosječnog australskog državnog službenika, stavovi djelatnika muzeja o kvaliteti menadžmenta, vrijednosti rada koji obavljaju i razini zadovoljstva poslom bili su daleko bolji od prosjeka.