Smtonosne odluke u bolnici "Memorial"

Sheri Fink Sheri Fink, američka novinarka, dobitnica prestižne Pulitzerove nagrade za „najbolji tekst u području istraživačkog novinarstva“ (2010. godine) te za „međunarodno izvještavanje“ (2015. godine u sklopu The New York Timesa tima koji je izvještavao o epidemiji ebole u Africi).   

CIJELI TEKST

Dana 29. kolovoza 2005. godine uragan Katrina obrušio se na grad New Orleans i prouzročio veliku krizu i ogromnu materijalnu štetu. U tekstu „Smrtonosne odluke u bolnici Memorial“ autorica Sheri Fink uvlači nas u gradsku bolnicu „Memorial Medical Center“ kako bismo pratili nastojanja umornih i opterećenih medicinara da unatoč kaosu spase što više ljudskih života. Godine 2010. tekst je nagrađen prestižnom Pulitzerovom nagradom za „najbolji članak u kategoriji istraživačkog novinarstva“. 

Zašto smo članak objavili u qLifeu? Prvenstveno kako bismo čitateljima još jednom ukazali na činjenicu da etika nije neko „monumentalno čvrsto područje“ na kojem je odmah jasno „što je krivo, a što je pravo“ te da ih time pripremimo na brojne „etičke dvojbe“ na koje će u životu i radu nailaziti. 
  
Stoga vas pozivamo da ga pažljivo pročitate te da u srcu pomno pratite jeste li skloniji opravdati postupke doktorice Anne Pou ili više vjerujete saveznim tužiteljima koji su je optužili za eutanaziju? Nadalje, pokušajte reflektirati o tome trebaju li liječnici – kao i predstavnici bilo koje druge struke – odgovarati civilnim vlastima za postupke poduzete usred kaosa i krize? Također je posebno interesantno sagledati utjecaj medija na sudski proces te na konačnu sudsku presudu. Ili odgovor jedne od najorganiziranijih nacija na prirodnu katastrofu…     

Nakon što su radnici razvalili drvena vrata bolničke kapele, miris smrti proširio se zrakom. U kapelici, desetak beživotnih tijela umotanih u bijele plahte ležalo je na krevetima i na tlu. Tu i tamo naišli biste na pramenove sive kose... ili na koljeno koje je virilo ispod pokrivača... ili na blijedu ruku opruženu preko plave haljine.

Nekoliko dana kasnije jeziva slika našla se u središtu istrage kojom su se željeli rasvijetliti događaji nakon što su vode uragana Katrina preplavile Memorial Medical Center u New Orleansu. U tim kritičnim trenucima uragan je onemogućio dotok struje i vode pa je temperatura u zgradi u tren oka skočila na četrdesetak stupnjeva Celzijusa. Unatoč tome, istražitelji su se veoma iznenadili brojnošću beživotnih tijela koje se pronašli u improviziranoj mrtvačnici. Još su se više zaprepastili kada su zdravstveni radnici optužili cijenjenu liječnicu i dvije ugledne medicinske sestre za eutanaziju pacijenata. Na koncu se ispostavilo da su mrtvozornici iz bolnice Memorial iznijeli 45 leševa – mnogo više nego iz bilo koje druge bolnice u potopljenom gradu.

Istražitelji su vrlo pažljivo istraživali i proučavali prikupljene dokaze da bi u srpnju 2006. godine, gotovo godinu dana nakon strašnog udara Katrine, agenti Ministarstva pravosuđa u Louisiani uhitili liječnicu i medicinske sestre koje su povezivali sa smrću četiriju pacijenata. Liječnica Anna Pou branila se od optužbi gostujući na nacionalnoj televiziji te je tada izjavila kako se njena uloga u kritičnim trenucima sastojala u tome da ''pomogne'' pacijentima kako bi lakše „prošli kroz patnju i bol“. Ugledna liječnica i danas brani svoju izjavu. Nakon što je velika porota vijeća New Orleansa odbila optužiti je za ubojstvo drugog stupnja, slučaj je polako nestao iz javnog diskursa. 

U četiri godine nakon Katrine doktorica Pou u Louisiani je inicirala usvajanje čak triju specifičnih zakona kako bi se zdravstvenim radnicima osigurao imunitet od civilnih tužbi zbog odluka donesenih u slučajevima prirodnih katastrofa i drugih izvanrednih stanja: od uragana, terorističkih napada pa sve do pandemija koje nas neumitno očekuju. Novi zakoni od sudaca i tužitelja izričito zahtijevaju da se prije procesuiranja medicinara oslone na nalaze medicinskog vijeća. U razdoblju nakon Katrine doktorica Pou također je savjetovala brojne državne i nacionalne medicinske organizacije u domeni priprema za katastrofe te prilagodbe legislative stvarnim potrebama. Na brojnim nacionalnim konferencijama predavala je „etiku u medicini“ te je blisko surađivala s vojnim liječnicima na obuci pripravnika. U svojim nastupima zdušno se zalagala za promjenu temeljnih standarda medicinske skrbi u hitnim slučajevima te posebno u slučajevima katastrofe.