qLife

Pretraživanje

Newsletter

Knjiga mjeseca

Download Adobe Reader

Partneri









Tema mjeseca: Promjena svjetonazora

Članak: Jedna kap podiže more, promjena pojedinca mijenja svijet, Saša Petar

download PDF



Hrvatski proizvodi nemaju značajniju međunarodnu vrijednost (tek nešto malo regionalnog prepoznavanja) i svjetsko tržište, a usluge su uglavnom svedene na sunce i more, te na poneki sportski uspjeh (koji mi, umjesto u artistička dostignuća, svrstavamo među dane nacionalnog ponosa). U našem je društvu, po službenim statistikama skoro 16% ljudi nepismeno ili polupismeno, a svega 6% ima više, visoko ili postdiplomsko obrazovanje, pa je sivilo pretežita životna i poslovna boja. Znači, skoro 700.000 stanovnika Hrvatske je nepismeno, četvrtpismeno i polupismeno, svega 250.000 ih ima formalno obrazovanje koje bi trebalo omogućiti primjenu stečenog znanja u boljim poslovima nego što su slabo plaćeni poslovi koje nazivamo fizičkima (3) (kopanje kanala, šivanje, itd.), dok se skoro 3,5 milijuna stanovnika Hrvatske (barem njihov punoljetni dio) ponosi tzv. osnovnoškolskim i srednjoškolskim znanjima koja imaju i podjednako obrazovani Mađari, Ukrajinci i Kinezi (koji, usput, manje traže za posao koji znaju raditi).

Informacija koje netko drugi ne bi znao nemamo (sateliti iznad nas pripadaju starijim i efikasnijim civilizacijama) pa nam na koncu ostaju tek naslijeđeno obiteljsko blago, odnosno nekretnine (zemljišta) kojima trgujemo (i otplaćujemo kredite) kako bi nas prihvatili efikasniji od nas.

Što bismo morali uraditi da bismo mogli dobro trgovati sa starijima i efikasnijima od sebe (znači, da za ono što dajemo dobijemo istu ili barem približnu vrijednost)? Promjena svjetonazora značila bi skoro u potpunosti promjenu postojećih društvenih odnosa. Svi koji su uspjeh izgradili na političkim i obiteljskim vezama, kopirajući vječnu matricu poslušnosti, prosječnosti i poniznosti morali bi dokazati svoju efikasnost na tržištu. Zabavljači (pjevači, glumci i sportaši) bi morali biti u vrhu svojih aktivnosti na svjetskoj, ili barem europskoj sceni. Političari bi se brinuli o tome da gradske službe, vojska i policija uredno rade svoj posao kako bi javne službe dobro funkcionirale, a ne da dolaze na vlast kako bi odlučivali koji dio proračunskih sredstava treba poslužiti za pokrivanje troškova apetita stranke iz koje su došli.

Na svoje bi došli poduzetnici koji su radom i idejama uspjeli preživjeti na tržištu (uzimajući od drugih milom), pritom zaposlili brojne sugrađane i svoje proizvode i usluge plasirali na svjetska tržišta. Učitelji bi bili ljudi koji imaju nove ideje i znanja, te znaju znanja prenijeti novim generacijama, da bi one bile još bolje od nas. Glavni kriterij uspjeha bio bi gospodarska efikasnost, nove ideje i društvena odgovornost prema ljudima među kojima živimo. Tada bi u pregovorima sa starijim i efikasnijim civilizacijama imali neke šanse.

No, grabežljivici traže prosjek. Traže "homo shopingusa". Prosjek čija krivulja pada prema dolje. Koliko je poduzeća, odjela u bolnicama (4) i katedri na fakultetima bilo upropašteno samo zato jer su, na primjer, profesori mislili da će vječno živjeti, pa su povukli nevidljivu crtu ne dozvoljavajući drugima da više znaju od njih? Dozvolili su nekom drugom da pokaže što zna i koliko može (na području koje su do kraja života branili kao svoje prirodno i nasljedno leno (5) ), tek kada su našli kandidate koji su dovoljno "bezopasni" da niti u svojem najboljem izdanju nisu niti do koljena svojem mentoru ni onda kada ovaj od starosti više ne može niti hodati niti disati.

Formula uspjeha odnosi se na njegovo trajanje i glasi: “Prvorazredni ljudi (učitelji) za suradnike (učenike) biraju prvorazredne. Drugorazredni ljudi za suradnike biraju trećerazredne.” Oni koji su opravdano sigurni u sebe ne boje se da će im kvaliteta suradnika ugroziti status unutar grupe, nego se, naprotiv, trude dovesti sebi ravne, koji rezultate grupe mogu dići u visine i osigurati trajanje postignutog uspjeha. Nasuprot tome, oni koji su za vođe izabrani po nekom kriteriju koji u sebi ne sadrži puno efikasnosti i razvojne logike, biraju ljude lošije od sebe, koji će bez pogovora izvršavati njihove naloge. Da nitko ne vidi koliko oni sami ne znaju.

Komentar

Komentar

Davor Perkov

Misliti danas a orijentirati se prema budućnosti - neizostavni je dio svakodnevnog modernog poslovanja. Organizacija je u svakom poslovnom subjektu živi organizam koji se razvija i unapređuje. Princip je već etabliran: najbolje kompanije nisu više one najveće, već one koje se danas najbrže i najfleksibilnije prilagođavaju promjenama u dinamičnom okruženju, poštujući pritom načela pos

pročitaj...

© 2006 Novem izdavaštvo d.o.o. info@quantum21.net | Krepelnik Graftwerk | XHTML | CSS | CMS | web dizajn |

Uvodnik

Članci

Misao tjedna