Ovakva pitanja i izbori koji iz njih proizlaze nepopravljivo štetno djeluju na ljude i društvo. Bakan nadalje piše: "...svaki trošak...(korporacije) koji se može prebaciti na drugu osobu predstavlja korist za korporaciju i direktni put prema profitu."

No, čini se da je logika ovog "ekonomskog stroja" po kojoj "pozitivan ishod za sve nastaje onda kada svaki pojedinačni entitet besramno juri za vlastitim interesom" zapanjujuće pogrešna. Iako je već odavno jasno da opisana situacija ne odgovara istini, logika "ekonomskog stroja" još je uvijek nevjerojatno moderna i prihvaćena. Mehanicistički svjetonazor koji je stvorio kapitalizam, korporaciju i sudove ne može se više nositi s visokom razinom složenosti koju je sam stvorio. Mehanicistički način razmišljanja oslanja se na jednostavne linearne lance uzroka i posljedica te kao takav predstavlja notorno pojednostavljenje stvarnosti. Poput stroja, mehanicistički način razmišljanja djeluje samo u jednom pravcu, na temelju jednog načina razmišljanja i nesvjestan je šire perspektive u kojoj djeluje. Peter Senge, autor klasika Peta disciplina i osnivatelj Društva za organizacijsko učenje (SoL - Society for Organizational Learning), jednom mi je prilikom rekao: "Ne možemo uspoređivati biznis sa strojem i očekivati da on ne djeluje slijepo, mehanicistički u odnosu na širu zajednicu i živuće sustave kojih je i sam dio."

Korporaciju možemo promatrati i iz drugačije perspektive. Senge o tome kaže: "Korporacija se može percipirati kao stroj za proizvodnju novca ili kao zajednica ljudi". Vaš način razmišljanja o poslu i aktivnosti koje na tom poslu obavljate umnogome ovise o vašoj perspektivi. Toke Moller, iz kompanije InterChange ApS slaže se sa Sengeom: "Moramo se probuditi i konačno shvatiti da je korporacija u stvari živi organizam, mjesto gdje rade ljudi. S porastom svijesti o tome kako su svi ljudi na planetu jedno, stvaranje nove paradigme dobivat će na snazi." Međutim, živi organizam odnosno zajednica ljudi u Mollerovoj novoj paradigmi drugačija je od ljudske zajednice predmodernog svijeta. "Moramo ponovno 'oživjeti' zajednicu," kaže Moller, "ali ovaj put svijest mora biti prisutna" - svjesnost o zajednici kao živućem sustavu.

Stoga se možemo zapitati nije li stigao trenutak da "korporativni stroj" zamijenimo "korporativnom zajednicom"? "Da, ali...", odgovorila je Margaret Wheatley - posebno naglasivši taj "ali". "Govoreći iz vlastitog iskustva smatram da je takva promjena gotovo nemoguća", te nastavlja, "gledajući iz perspektive živućih sustava, jednom kada nešto nastane to isto je vrlo teško promijeniti. Veliki sustavi nastali u poslovnom svijetu moraju se raspasti." Oslanjajući se na radove evolucijske biologinje Elisabet Sahtouris, Margaret Wheatley pojašnjava svoju tezu: "Kada gusjenica započne proces transformacije u leptira, u njoj se počinju razvijati stanice budućeg leptira koje imunološki sustav gusjenice uništava. Svaki sustav pokušava uništiti novo jer to novo predstavlja prijetnju održanju staroga. Sve se to događa kada se gusjenica nalazi u fazi najveće proždrljivosti."

Trenutni rad Margaret Wheatley usmjeren je na spajanje "stanica budućeg leptira", nove paradigme tako da "ih stari organizmi ne unište te tako da se uspiju razviti u nešto novo, mnogo ljepše i moćnije. Kada gusjenica u konačnici izgubi bitku, prvo se pretvara u ružnu ljepljivu masu, ali zatim iz tog kaosa nastaje predivni leptir."

Wheatley se s razlogom pribojava da je promjena paradigme moguća samo uz velika razaranja i patnju. "Od Fritjofa Capre, fizičara i pisca, davno sam naučila da je čovječanstvu već danas poznato kako izgraditi uspješne modele održivosti", govori Meg. "Znam da znamo kako stvoriti djelotvorne organizacije. Stoga pravi problem nije nedostatak informacija ili znanja, već je pravi problem mnogo dublji i teži. Ili nas stara paradigma jednostavno paralizira ili nemamo dovoljno energije, volje ili hrabrosti reći jednom zauvijek: "Dosta!"

Komentar

Velimir Srića

Živimo u doba kad je moguće činiti gotovo sve, ali je pitanje što ima smisla učiniti. Danas se zato sve više menadžera svakodnevno pita zašto troše toliko vremena na posao, što time dobivaju, koje vrijednosti ostvaruju, koje ciljeve postižu, kako to utječe na njihovu osobnost, obitelj, privatni život. Vraćamo se starim i nikad do kraja odgovorenim pitanjima poput

pročitaj...