Zimmer-ov primjer pokazuje kako je moguće poslovati a ne koristiti konvencionalne podatke o poslovanju tvrtke. Oni daju samo 3 % potrebnih informacija za upravljanje tvrtkom. Svi ostali ostaju nepoznati. To znači da se tradicionalno upravljanje odvija kao vožnja auta u jakoj magli. Ovdje se pojavljuje samo nekoliko brojaka, ali zato se zato obilato prikazuju vrijednosti o kojima u mnogim tvrtkama niti ne razmišljaju: - potrebe i zadovoljstvo uravnotežiti - sinergijski utjecaj - razina povjerenja kupaca - razina povjerenja prema djelatnicima - kolekivno poštenje, iskrenost, integritet, sposobnost, autentičnost, međusobna dobra volja, briga jednih za druge - različiti načini poučavanja i inspiriranja - uspostavljanje povjerenja svih sa svima - jedinstveni potencijal - ostvariti uspjeh drugima Ostaje velika nepoznanica: Kako je sve to mjerio? Tko je bio kriterij ili mjerilo? Kako se dolazilo do mjerila? Ako je to bio Zimmer, tada je to 'duhovno nasilje nad svima' bez obzira na to što je sve prepuno zabave. Opis vođenja služenjem je zanimljiv, jer u suštini rukovođenje je povezivanje svih komponenata usmjernih ka korisniku. Drugim riječima rukovođenje je pomaganje da materijali, oprema, ljudi i procesi daju rezultat. Međutim problem su oni koji se bore da drugima bude bolje nego njima. Takovih ljudi nema. To nije sukladno ljudskoj prirodi. Ljudska priroda je građena tako da svaka jedinka preživi, ali kako je čovjek i socijalno biće, pomaže i drugima. Onaj koji pomaže drugima prije nego sebi je u situaciji WIN-LOSE a tu nema zadovoljstva. Možemo u izboru zaposlenika tražiti ljude koji vole pomagati drugima, to je čak i dobro, ali je nepravedno prema onima koji su drugačiji. Gotovo svatko može naučiti pomagati drugima. Vrlo opasni procesi koje je Zimmer koristio su nagrađivanje koji se ističu, uvjerenje da ljude motivira plaća i uvjerenje da postoje objektivni kriteriji koji su mogli dovesti do otpuštanja. Time je Zimmer pokazao da se otklonio od klasičnog menadžementa, ali ga nije napustio u cjelosti. Nelogično je da najveći profit ostvaruje na nabavci a da ima gubitke na maloprodaji i da istovremeno ima zadovoljne dobavljače i kupce. To ne može biti. Da li je on time varao dobavljače da bi dijelio jeftinu robu kupcima?! Zašto uopće spominje da je maloprodaja stresna?! Dobro je opisana uloga rukovoditelja kada toleriraju pogreške, kada uspostavlja ravnotežu rada i života kao i njegova postavka da tradicionalno rukovođenje potiskuje prirođenu sklonost čovjeka zabavi i druženju. Jedan je pšroblem kod onih koji bi željeli raditi kao Zimmer: nikada to ne mogu napraviti. Zimmer je kao slikar koji napravi lijepu sliku, ali drugi slikar ji ne može ponoviti. Zimmer može biti primjer, ali ne i učitelj menadžmenta.