Pripremajući novi broj qLifea, kontaktirali smo, kao i uvijek, s našim parterima, čitateljima i oglašivačima te pritom zapazili jednu zanimljivost koju bih želio podijeliti s vama. Naime, s jedne strane su čitatelji, zaštićeni paravanom anonimnosti, "jedva čekali novi broj", a s druge smo kod oglašivača primijetili neuobičajeni strah i skepticizam. Na pitanje o tome koja je tema broja? i naš odgovor
Duhovnost u poslovanju, nelagoda bi postala opipljivom. S obzirom na to da tišina ponekad govori više od tisuću riječi, nismo inzistirali na objašnjenju znajući da temom ulazimo na "sklizak teren" koji će mnogi, razumljivo, kako si ne bi natovarili nepotrebne probleme, radije elegantno izbjeći.
No, znajući također da se ljudi najčešće plaše onoga što ne poznaju, takvo nam je ponašanje dodatno ojačalo uvjerenje da je riječ o temi o kojoj
qLife mora nešto reći. Kod lidera i menadžera posebno, ali i u širem društvu, toliko je mnogo iracionalnih strahova, predrasuda, neznanja i pogrešnih uvjerenja povezanih s duhovnošću da smo smatrali neodgovornim o tome ne prozboriti ni riječi.
Dakle, zašto je tome tako? Prije svega zbog snažnog utjecaja prevladavajućeg zapadnjačkog znanstveno-materijalističkog svjetonazora u kojem živimo i koji u mnogome još uvijek određuje naše razmišljanje i ponašanje. Prije nekih tri stotine godina znanost je polako počela zamjenjivati Boga na pijedestalu vrhovnog autoriteta nudeći odgovore na suštinska pitanja o svijetu i prirodi. Znanost je obećala - prije ili poslije - riješiti sve naše probleme analizirajući i sintetizirajući informacije prikupljene pomoću pet osjetila: vida, sluha, opipa, njuha i okusa. Osim toga, rekla nam je da sve ono što dolazi izvan dosega osjetila nije vrijedno spomena te da, u nekom ozbiljnom smislu, zapravo i
ne postoji.
Znanost menadžmenta savršeno se uklapa u opisanu paradigmu. Sazdana na brojnim "ozbiljnim" matematičko-statističkim teorijama, godinama je pružala osjećaje ugode i lažne kontrole. Sjetite se samo fakulteta na kojem su govorili, a još uvijek to čine, kako će nam razne formule i modeli pomoći da postanemo uspješni poduzetnici, lideri i upravljači. Potom su nas za vjerovanje nagradili titulama diplomiranih ekonomista, magistara i doktora, doktora, magistara i diplomiranih ekonomista, mudro nas učinivši čuvarima "velike obmane" kojoj je duhovnost, sa svojim "šestim čulom" koje se ne može steći tek tako, smrtni neprijatelj. Treba li se onda čuditi podsmjesima, strahu i skepticizmu institucija na spomen tog tabu pojma?
Duhovnost, sa svojom
svjesnošću, vizijom, istinom, hrabrošću, dharmom (ispravnim djelovanjem),
ljubavi, mirom i drugim apstraktnim kategorijama izvan je kontrole i domašaja osjetila i racionalnog uma, što tradicionalne lidere još uvijek plaši. Zbog svega toga oni i dalje neumorno ustrajavaju na apsurdnoj i uzaludnoj vježbi pokušavajući iz dana u dan ključne kategorije liderstva i menadžmenta dokučiti umom i akademskim znanjem. A to je kao da slijepac razmišlja o svjetlosti - o čemu on uopće može razmišljati? On može biti veliki genij, veliki logičar, veliki akademik. On može imati sve titule ovoga svijeta; sve to neće mu previše pomoći kada je u pitanju svjetlost. Zato slijepcu ne treba logika, ne treba mu genijalnost - slijepcu treba primjereni organ percepcije - riječju, trebaju mu oči!
Na isti način na koji slijepci trebaju oči, lideri trebaju
svjesnost. Na isti način na koji se svjetlost ne
misli, nego vidi, najvažniji elementi liderstva poput
istine i
dharme (ispravnog djelovanja) ne mogu se
misliti, već samo
spoznati osvještavanjem vlastite nutrine. Liderstvo stoga ne ovisi o umu jer je razmišljanje kružni proces kojim se misao vrti u krugu i nikada ne dospijeva do točke kada će se pretočiti u
iskustvo. Zvuči čudnovato, ali istinsko liderstvo traži da sve svoje talente žrtvujemo u ime iskrene želje da se
osvijestimo, da
spoznamo te na kraju
budemo.
Želimo li promijeniti ovu našu zemlju, ljude i gospodarstvo, moramo konačno shvatiti da nam manje trebaju
lideri stručnjaci, a više
lideri duhovnjaci koji nisu samo veliki intelektualci, već radije svojevrsni posrednici u nastanku kreacije. A da bi za to bili sposobni, potrebno im je stanovito stanje svijesti. Dok se drugi bave intelektualnim prepucavanjima i umnim nadmetanjima, lideri duhovnjaci zaokupljaju se evolucijom svijesti kako bi se nepogrešivo povezali s "poljem" koje će ih potom usmjeravati.
Stoga slobodno možemo zaključiti kako "duhovnost u poslovanju" i nije baš najsretnije sročeni termin. Ne postoje tu dva entiteta - "duhovnost" i "poslovanje" - gdje onaj prvi nešto čini drugome. Duhovnost zapravo jest poslovanje i obrnuto. Liderstvo i menadžment nije ništa drugo doli duhovnost manifestirana u praksi. Nije li "menadžment" zapravo vjera, inspiracija, komunikacija, osvještavanje, vrijednosti i integritet u poslovnom kontekstu? Ima li u tom našem "menadžmentu" išta doista bitno, a da ne dolazi iz duhovnih sfera?