7
Tema broja: Kapitalizam 3.0
Miljenko Cimeša

11
Ekološki izazovi kapitalizma
Lester R. Brown

U tekstu se navode brojni ekoloških problemi prouzročeni kapitalističkim načinom privređivanja poput erozije tla, opadanja nivoa podzemnih voda, klimatskih promjena, porasta razine mora, opadanja proizvodnje nafte i ugljena, te njihove ekonomske, društvene i političke posljedice. Zbog intenziviranja napetosti širom svijeta, autor postavlja ključno pitanje: "Na koji ćemo način promijeniti trend da svaka zemlja misli samo na sebe, podižući pritom oko sebe 'ograde' umjesto da udruži snage s drugima radi općeg dobra?"

29
Sedam akupunkturnih točaka transformacije kapitalizma
C. Otto Scharmer

U legendarnom članku Otto Scharmer ukazuje na dominantne stavove, uvjerenja i mentalne modele tradicionalne ekonomske paradigme u kojima, kako on tvrdi, treba tražiti najdublje uzroke aktualne društveno-ekonomske, ekološke i duhovne krize svijeta. Stoga, kao okvir za promišljanje o transformaciji kapitalizma - postavlja novu ekonomsku paradigmu koja bi trebala uzdignuti čovječanstvo na nove razine funkcioniranja.

73
qCaffe: Evolucijom svijesti do transformacije kapitalizma
Igor Zlatevski, Ivanka Springer, Marko Lučić,
Miljenko Cimeša, Vlatko Cvrtila, Zvonimir Antičić

Na četvrtom qCaffeu razgovarali smo o prevladavajućem društveno-gospodarskom sustavu svijeta koji je očito u dubokoj krizi. Nakon desetljeća veličanja zbog neosporno pozitivnog utjecaja na gospodarski rast, sve smo svjesniji njegovih negativnih posljedica koje doslovce prijete opstanku čovječanstva: rastućem siromaštvu, nezaposlenosti, nejednakosti u primanjima, nestanku srednje klase te devastaciji prirodnih resursa i globalnom zatopljenju koji prijete ekološkom katastrofom. Je li Marx bio u pravu kad je tvrdio da će kapitalizam na koncu neizbježno biti razoren unutarnjim proturječnostima koje sam stvara?

87
Budućnost koju želimo
Robert Costanza, Jacqueline McGlade, Steve de Bonvoisin

U skladu s pretpostavkom da je svrha društvenog razvoja "dostizanje ljudske sreće, ravnopravnosti, društvene i ekološke održivosti, te ostalih dobrobiti za sve ljude", autori navode pet ključnih komponenti poželjne vizije budućnosti čovječanstva: dobrobit i sreća, ekološka održivost, pravedno društvo, održivo gospodarstvo i inkluzivne zajednice.

99
Podizanje održivog gospodarstva
Gar Alperovitz, Herman E. Daly

Autori ukazuju na to da će ostvarivanje poželjne vizije zahtijevati temeljiti redizajn kompletnog sustava. Pritom se upozorava kako niti jedan pojedinac (kao ni institucija ili sektor društva) ne može dati neko "konačno" rješenje - zato što ga nitko ne zna, niti ga može znati - što se poprilično kosi s uvriježenim način razmišljanja i ponašanja kada se brojni "ekonomski analitičari" i razni drugi "stručnjaci" nadmeću u javnoj areni nudeći nam neka svoja, spasonosna "rješenja".

113
Rješenja su tu, među nama
Peter Senge

Parafrazirajuću poznatu tezu o tome kako je "budućnost već stigla - samo nije ravnomjerno raspoređena", autor opisuje pet različitih projekata uspješne transformacije kompleksnih sustava tako što su sudionici, između ostalog, ovladali vještinama sustavnog razmišljanja, kreiranja osobne i zajedničke vizije te produktivne komunikacije.

 

Kapitalizam, kao prevladavajući društveno-gospodarski sustav svijeta, u dubokoj je krizi. Nakon što smo ga desetljećima veličali zbog pozitivnog utjecaja na gospodarski rast, sve smo svjesniji njegovih negativnih nusproizvoda koji doslovce prijete opstanku čovječanstva: rastućem siromaštvu, nezaposlenosti, nejednakoj raspodjeli dohotka, nestanku srednje klase, ali i devastaciji prirodnih resursa te globalnom zatopljenju koji prijete miru i stabilnosti u svijetu. Budući da se navedeni trendovi nalaze u fokusu mainstream medija, rastući osjećaj apatije, beznađa i fatalizma u najširoj javnosti ne predstavlja neki neočekivani ishod.

No, kao i obično, stvari nisu jednoznačne. Osim gore nabrojenih negativnih trendova, širom svijeta događaju se brojne bottom up inicijative. Promjene kakve su kapitalizmu potrebne već se događaju! Institucije kao što su Presencing Institute, Society for Organizational Learning, Reos Partners, Generon Consulting, MIT, GIZ i mnoge druge, okupljaju "agente promjena" pokrećući širom svijeta brojne inicijative za promjene. Njihovi rezultati još uvijek nisu vidljivi na globalnoj razini. Za sada. U mainstream medijima. Međutim, nitko ne može procijeniti koliko smo udaljeni od "točke preokreta" nakon koje više ništa neće biti kao što je bilo. Stoga se s pravom može govoriti o sve jačem osjećaju da trenutačna kriza kapitalizma predstavlja veliku šansu za temeljitu transformaciju društva.

Tekstovi objavljeni u ovom broju qLifea rezultat su promišljanja različitih autora. Unatoč tome, uzeti zajedno nude interno konzistentnu i logičnu sliku svijeta - onakvog kakav jest i onakvog kakav bi mogao i trebao biti.

Osim toga, pozivaju na akciju, na pokretanje dubokih promjena i kod nas u Hrvatskoj budući da je Hrvatska, kao dio svijeta, također suočena s globalnim izazovima. Međutim, osim "zajedničkih", u Hrvatskoj imamo i niz specifičnih problema: dugotrajnu recesiju, pad konkurentnosti, rast nezaposlenosti, pad životnog standarda, širenje siromaštva (političke elite uopće nisu svjesne "socijalne bombe" koja bi kroz izvjesno vrijeme mogla rezultirati epidemijom siromaštva), energetsku neučinkovitost gospodarstva i domaćinstava, ovisnost u uvozu energije i hrane, što nas umnogome izlaže riziku vanjskih šokova.
Stoga je, parafrazirajući Otta Scharmera, autora teksta Sedam akupunkturnih točaka transformacije kapitalizma, potrebno postaviti ključno pitanje: "Kako se uopće dogodilo da svijet i Hrvatska stignu do ove točke?" Nakon što proučite tekstove qLifea odgovor će biti jasan: tako što je na izazove koji zahtijevaju djelovanje na trećoj (preoblikovanje) i četvrtoj (regeneriranje) razini svjesnosti lidera, uvijek nudio odgovore prve (reagiranje) i druge (redizajn) razine!

Odgovor na prvoj razini, reagiranje, podrazumijeva djelovanje na temelju starih navika i načina razmišljanja. Primjerice, praksa imenovanja uprava javnih poduzeća po političkoj podobnosti, a ne na temelju verificiranih kompetencija, rezultata i ponuđenih programa, primjer je djelovanja s te razine.

Odgovor na drugoj razini, redizajn (odnosno reforma) podrazumijeva promjenu strukture sustava. Najveći broj intervencija odvija se na ovoj razini. Najnoviji je primjer ovog tipa intervencije redizajn hrvatskog zdravstvenog sustava u vidu spajanja bolnica koji se, kao i sve druge reforme u Hrvatskoj, odvija prema tradicionalnom, top-down pristupu uz formalno "konzultiranje zainteresirane javnosti" pa stoga neizbježno izaziva ogromne otpore u sustavu. Zajednički nazivnik promjena na prve dvije razine predstavlja usredotočenost na kratkoročne rezultate te zanemarivanje potencijalnih dugoročnih posljedica takvih odluka.

Promjene treće razine, preoblikovanje, odnose se na usvajanje novih mentalnih modela tj. novog načina razmišljanja. Riječju, promjenu društvene kulture. Provedba ovih promjena ostvaruje se posredstvom procesa koji su tako dizajnirani da omogućuju prepoznavanje i odbacivanje mentalnih modela koji više ne korespondiraju s realnosti.

Promjene na četvrtoj razini, regeneriranje, odnose se na preispitivanje i ponovno otkrivanje svrhe i ostalih ključnih komponenti sustava. One se ostvaruju posredstvom procesa koji sudionicima omogućuje promatranje sustava ''otvorena uma'' (što znači da počinju odbacivati stare navike razmišljanja i sagledavati sustav novim očima) i ''otvorena srca'' (empatički, iz perspektive drugih dionika) te djelovanje ''otvorene volje'' (u skladu s interesima cjeline).

Dakle, Hrvatska čim skorije mora krenuti u potragu za novim rješenjima, za promjenama koje će proizlaziti s treće i četvrte razine svijesti naših lidera. Samo se tako možemo učinkovito nositi s gorućim problemima današnjeg kompleksnog svijeta kako bismo u konačnici uskladili ekonomski sustav s potrebama održivog razvoja društva.