qLife
No. 28, Zima 2016.
Pod utjecajem zastarjelog svjetonazora u javnim raspravama na domaćoj sceni bezrazložno nastavljamo trošiti ogromne količine vremena i energije vjerujući da će "stručni" ili bilo koji drugi premijer promijeniti kulturu i genetski kod nacije pomoću neke "formule" koju do sada nismo vidjeli, a da pritom svi mi koji spadamo u skupinu "drugih aktera" (činovnici, menadžeri, liječnici, poduzetnici, profesori, pravnici, djelatnici, sindikalisti i drugi) nećemo morati učiniti baš nikakav napor u tom smislu.
Sadržaj
9
Tema broja: Klasici III
13
Kakve lidere trebamo?
Frances Hasselbein
U tekstu se iznosi popis kvaliteta istinskog liderstva koje nas jedino može odvesti u bolju budućnost. S obzirom na recentne događaje u Hrvatskoj i svijetu, pravi je trenutak da osvijestimo o čemu je zapravo riječ kada govorimo o "dobrom liderstvu" i "dobrim liderima".
19
Drevni nauk o liderstvu
M. L. Chibber
Prema spoznajama drevnih mudraca pred nama stoji razdoblje ljudskog zajedništva, globalnoga gospodarstva i pripadnosti svijetu. Prijelazni period do uspostave novog zajedništva u globalnoj državi svih naroda svijeta mirno će proteći tek onda kada lideri dominaciju zamijene razumijevanjem, uvjeravanjem i dijalogom te kada se radi dobrobiti čovječanstva, nacija i organizacija kojima su na čelu uzdignu iznad prevladavajućeg individualizma. Pa ipak, postići tako nešto neće biti jednostavno jer se tijekom posljednjih stoljeća koncepcija osobnog interesa (pojedinaca, skupina i naroda) duboko usadila u ljudsku psihu.
57
Život protkan mudrošću
Intervju s Peterom Druckerom
Jim Nelson
Tekst koji prenosimo u ovom broju qLife časopisa posljednji je intervju Petera F. Druckera, vjerojatno najutjecajnijeg mislioca na području menadžmenta i društvenih znanosti. Njegove su ideje utjecale na brojne svjetske lidere iz poslovnog, neprofitnog i javnog sektora, te malih i velikih poduzeća. U šezdeset godina plodonosnog djelovanja - kao novinar, predavač, savjetnik i autor - Drucker je napisao trideset pet knjiga i "bezbroj" različitih publikacija pretvorivši menadžment u cijenjenu znanstvenu disciplinu. Njegov je život bio protkan mudrošću, a djela koja nam je ostavio posebnom intelektualnom profinjenošću.
73
Ekologija vodstva
Peter M. Senge
Sposobnost premijera, predsjednika uprave ili bilo kojeg drugog čelnika sustava da samostalno ostvari bilo koju vrstu trajne promjene u mnogome je precijenjena. Naime, većina lidera i menadžera - koji dospiju na vrhove javne uprave ili organizacije - prije ili kasnije otkrije kako nemaju moć i sposobnost samostalno nadzirati kompleksno funkcioniranje sustava kojem su na čelu. Predsjednik uprave jedne međunarodne tvrtke iz tog razloga nazvao je riječ upravljati - u pitanju "kako upravljati promjenom?" - potpunom besmislicom.
89
Voditi otvorenog srca
Ronald A. Heifetz, Marty Linsky
Gledano kroz povijest, biti lider nikada nije bilo jednostavno. Početkom 21. stoljeća čini se kako složenost te uloge dodatno dobiva na težini. Naime, izazovi modernog vremena traže od čelnih ljudi nacija i organizacija da iz temelja promijene vlastite stavove, uobičajeni način rada, a u nekim slučajevima čak i duboko ukorijenjene vrijednosti.
97
Kako spasiti svijet?
Elizabeth Debold
Eksplozija kreativnosti modernog vremena potaknula je istraživanja na svim područjima pa je kao nusproizvod jednog od njih rođena i današnja kapitalistička korporacija: financijski "stroj" koji je poslužio za izgradnju današnjeg modernog svijeta. Riječ je o tvorevini koja je s protekom godina i stoljeća stekla neviđenu moć preusmjerivši je - nažalost - s javnog dobra prema pojedinačnom gomilanju bogatstva.
Uvodnik
Uvodnik novog broja stručnog časopisa qLife potaknut je razgovorom s predsjednikom uprave jedne velike tvrtke koji se čudio našoj ustrajnosti da jednom godišnje objavljujemo "klasike" liderstva i menadžmenta jer - kako je tada rekao - "iste teško povezuje sa stvarnošću". Stoga tekstove novog broja dovodim u kontakt s recentnim političkim kretanjima na domaćoj sceni koja svjedoči promjeni vlasti i ustoličenju novog premijera.
Legitimno je, primjerice, zapitati se na koji su način novosti na hrvatskoj političko-gospodarskoj sceni povezane s tekstom "Ekologija vodstva".
Peter Senge, autor nagrađivanog članka piše o tome kako je sposobnost bilo kojeg lidera da samostalno ili s malom skupinom ljudi provodi sustavne reforme apsolutno precijenjena. "Istinske reforme zahtijevaju zdravu 'ekologiju liderstva', a zdrava 'ekologija liderstva' podrazumijeva da na svim razinama sustava imamo kvalitetne i osviještene lidere koji uspješno surađuju", tvrdi Senge te nastavlja: "činjenica je kako lideri i menadžeri - kada se konačno domognu vlasti i upravljanja - brzo shvate da nemaju sposobnost i moć koju su mislili da će imati te da ne mogu samostalno reformirati kompleksne sustave."
Prema tome, na temelju njegovih riječi i iskustva u vidu bezbrojnih neispunjenih obećanja zaboravljenih netom po zatvaranju birališta zaključujemo kako pojedinac ili mala skupina ljudi na vrhu sustava zapravo nema moć koju im pripisujemo te da nisu sposobni - bez obzira na to je li riječ o "plavima", "crvenima" ili nekim trećima - reformirati sustav, a da pritom blisko ne surađuju s brojnim drugim akterima koje pogrešno smatramo nevažnima te zbog toga neopravdano isključujemo iz diskursa.
Implikacije navedenih znanstvenih spoznaja na konkretnu hrvatsku stvarnost višestruke su.
Kao prvo, pod utjecajem zastarjele mehanicističko-individualističke paradigme - o kojoj u ovom broju qLifea piše Elizabeth Debold - u javnim raspravama na domaćoj sceni bezrazložno nastavljamo trošiti ogromne količine vremena i energije vjerujući da će "stručni" ili bilo koji drugi premijer promijeniti kulturu i genetski kod nacije pomoću neke "formule" koju do sada nismo vidjeli, a da pritom svi mi koji spadamo u skupinu "drugih aktera" (činovnici, menadžeri, liječnici, poduzetnici, profesori, pravnici, djelatnici, sindikalisti i drugi) nećemo morati učiniti baš nikakav napor u tom smislu. Zbog toga se kontinuirano osjećamo prevareni i razočarani pa svake četiri godine tragamo za novim "stručnjakom" koji će nas konačno spasiti.
Kao drugo, pod utjecajem zastarjelog svjetonazora nastavljamo podržavati opasno i neistinito vjerovanje da smo kao "drugi akteri" u tom procesu tek pasivni promatrači, a ne aktivni sukreatori sadašnje stvarnosti te da se zbog toga ne trebamo mijenjati - duhovno, emocionalno i intelektualno rasti - jer naprosto nizašto nismo krivi; krivi su "oni na vrhu" te da njih nema (da su "pametniji", "sposobniji" i "stručniji") hrvatska svakodnevnica automatski bi se pretvorila u predivnu bajku. Zbog toga smo na razini pojedinaca i organizacija nespremni preuzeti odgovornost za vlastitu situaciju na sebe pa pomoću nesvjesnog psihološkog obrasca prebacivanja tereta (detaljnije ćemo ga opisati u jednom od sljedećih brojeva) nastavljamo tražiti krivca u drugima, a najviše u "vladi" i "premijeru" koji su se posljednjih desetak godina pretvorili u puke sakupljače frustracija jednog problematičnog društva. Naime, doista je interesantno da gotovo svaki obiteljski ili radni ručak, poslovna ili prijateljska kava, vijest na TV-u i u novinama, ne prolaze bez te čudne fiksacije i emotivnog osvrtanja na "nesposobnu" vladu.
Kao treće, takvim stavom ojačavamo zbunjenost ljudi na vlasti koji zbog vlastita neznanja i naših pogrešnih vjerovanja ne razumiju da njihov ključni zadatak nisu reforme u materijalnoj sferi već reforme kolektivne svijesti nacije do kojih dolazi kada lideri vlastitim primjerom ukazuju na važnost etičnosti, moralnosti i stručne kompetentnosti stvarajući svojim djelovanjem okruženje koje potiče otvorenost za nove ideje, spremnost na promjene i kontinuirano učenje radi osobnog razvoja.
Međutim, zbog nezrelog javnog mnijenja koje također ne razumije svoju ulogu u sukreiranju stvarnosti, treća implikacija vraća nas potom na početak začaranog kruga. Pozivam vas da promislite kako bismo reagirali kada bi nam karakteran, pošten, pravedan i istinoljubiv premijer, istinski stručnjak liderstva koji je proučio i razumio harvardske profesore Heifetza i Linskyja, saopćio sljedeće:
"Poštovani, poručujem vam da smo suočeni s adaptivnim izazovima, tj. s kompleksnim problemima nejasnog sadržaja rješenja koja uvijek zahtijevaju temeljitu promjenu pojedinca i aktivnu suradnju na svim razinama. Dakle, uspjeh mnogo više ovisi o vama, a mnogo manje o nama. Znam da nas očekuju korjenite reforme jer ovako ne možemo dalje. Međutim, ne znam koje. Ne znam što je pametno učiniti, a što nije. Kontekst problema i trendovi u okruženju stalno se mijenjaju pa mi stoga nisu posve jasni. Nisam siguran u kojoj mjeri su moji planovi učinkoviti. Jedino u što sam siguran jest to da nas očekuju nesuglasice i sukobi, velika bol od gubitka ugodne prošlosti, starih navika i bliskih odnosa, te kontinuirani osjećaj nekompetentnosti u implementaciji inovacija. Pripremite se na sumnje i nesigurnosti. U bilo kojem smislu, prije ili kasnije, zastranit ćemo."
Iako navedene riječi predstavljaju jedinu pravu istinu sa stanovišta znanosti upravljanja sustavima, dvojim da bismo ih s odobravanjem prihvatili.