9
Tema broja: Konflikti    

13
Osnovni pristupi izučavanju konflikta
Andrzej Huczynski, David Buchanan

Konflikti predstavljaju fundamentalnu silu koja utječe na sve aspekte života. Riječ je, naime, o posebnom duhovno-emotivnom stanju u koje uglavnom ulazimo zbog različitih ciljeva, interesa i vrijednosti. U organizaciji, konflikti nastaju zbog strukturalnih promjena i promjena korporativne kulture; između pojedinaca, grupa i odjela; uglavnom zbog nasilne implementacije moći, raznih politika, partikularnih stilova vodstva ili procesa odlučivanja.

29
O konfliktima i procesu sukobljavanja
Stephen P. Robbins, Tim A. Judge

Na osnovu  istinite studije slučaja sukoba koji se dogodio u kompaniji Disney - između predsjednika Uprave Michaela Eisnera i glavnog izvršnog direktora Michaela Ovitza – autori teksta promišljaju o „konfliktu” triju škola oko prave uloge konflikta u grupama i organizacijama: tradicionalne, škole međuljudskih odnosa i interakcijske škole.  

59
Intervju s Tomislavom Kuljišem
Davorka Tolić

Razgovor s uglednim terapeutom integrativne tjelesno-orijentirane psihoterapije Tomislavom Kuljišem približava nam činjenicu kako se gotovo sav terapeutski rad na odraslim osobama - pa tako i na liderima i menadžerima s kojima se qLife posebno bavi - u osnovi svodi na „popravljanje“ propusta i pogrešaka roditelja (skrbnika) u periodu ranog djetinjstva.

85
SDI: učinkoviti odnosi i upravljanje sukobom
Davorka Tolić

S obzirom na to da nam loše upravljanje sukobima krade vrijeme, novac, zdravlje i zadovoljstvo, nema sumnje da konflikti uzrokuju velike troškove na osobnoj i organizacijskoj razini. Stoga vam u tekstu približavamo SDI - Strength Deployment Inventory - moćan alat koji pomaže ljudima da cijene različitosti, učinkovitije komuniciraju te produktivnije upravljaju konfliktima kako bi transformirali radno okruženje, međuljudske odnose i sâm život.  

105
Alkemija konflikta  
David B. Pauker

Na primjeru stvarnog sukoba u producentskoj kući, autor nam približava sedam istina o konfliktu, sedam elemenata povezivanja, dva ključna načela i tri alata za podršku koje on – kao pregovarač i medijator golema iskustva – koristi prilikom razrješavanja konflikta. 
 

Prije nepunih mjesec dana posjetila me bliska prijateljica i pozvala na kavu. Iako se trudila izgledati samouvjereno i dobro raspoloženo, govor tijela odavao je njezino drugačije unutarnje stanje. Unatoč tome što je pokušavala ostaviti dojam čvrstine i odlučnosti, zračila je uznemirenošću, strahom i nervozom na koje uobičajeno nailazimo u osoba koje su na neki način „stjerane u kut“. Kako sam blizak i s njezinim supugom, pretpostavio sam o čemu se radi: očito je, naime, bilo da su višegodišnji bračni problemi dosegli vrhunac nakon kojeg više nema povratka skladnom suživotu.   

Nakon kraće šetnje sjeli smo u obližnji bar kako bismo u miru porazgovarali o njezinom gledištu na situaciju te pokušali, vjerojatno posljednji put, pronaći razloge eventualnom pomirenju: „Marko, jednostavno više ne mogu dalje. On je emotivno hladna osoba koja ne želi odgovoriti na moje potrebe ma koliko ja pričala i inzistirala na tome. Jednostavno ne želi učiniti ni koračić u tome smjeru. Sada mi je svega dosta. Definitivno sam odlučila zatražiti razvod braka.“ Nakon toga još jednom je navela negativna obilježja osobnosti dragog mi druga kojeg toliko dobro poznajem da nisam mogao drugo nego iskreno odgovoriti kako je razumijem te smatram kako je doista u pravu.

Međutim, kao obiteljski prijatelj osjećao sam moralnu obvezu da i s njime o svemu popričam ne bih li ga osvjestio da griješi i ponukao na promjenu. Prvom prilikom pokrenuo sam razgovor na tu temu i dobio odgovor: „Marko, jednostavno ne mogu dalje. Ma koliko se trudio objasniti kako me agresivnim inzisitiranjem na svojim potrebama zapravo udaljuje od sebe, ona uporno nastavlja. Jednostavno ne želi učiniti ni koračić u tome smjeru. Sada mi je svega dosta; čini se kako je razvod braka ipak najbolje rješenje.“ Nakon toga zajedno smo prošli negativna obilježja osobnosti drage mi prijateljice koju toliko dobro poznajem da nisam mogao drugo nego iskreno odgovoriti: „Razumijem te. Doista si u pravu.“

Pa ipak, u cijeloj priče o konfliktu supružnika nešto suštinski nije bilo u redu: pažljivim i dubokim slušanjem - prvo jednog, a potom drugog - zaključio sam kako je oboje „u pravu“. Kako je to moguće? Kriju li se možda upravo u tome pravi uzroci njihova sukoba?

Uronjen u izučavanje tehnologije i strukture konflikta za novi broj qLifea opisani obrazac preslikao sam na strukture drugih sukoba - između djece i roditelja, prijatelja, poslovnih suradnika, lijevo i desno orijentiranih političkih frakcija pa čak i čitavih nacija - te na koncu zaključio: nerazumijevanja i tenzije uobičajeno potječu iz validnih, a ne „krivih“ ili „pogrešnih“ parcijalnih perspektiva, a one pak proizlaze iz nezrele parcijalne svijesti nesposobne cjelovito sagledati cjelinu i osvijestiti vlastite utjecaje na konfliktni sustav!

Na primjeru supružnika, riječ je bila o tome da je žena sasvim opravdano tražila od supruga posvećenost, pažnju i nježnost, a da je zauvrat doista dobivala sve manje posvećenosti, pažnje i nježnosti što je u njezinu emotivno-psihološkom sustavu iz dana u dan povećavalo frustraciju. Istovremeno, zbog genetskih predispozicija i odgoja nije primjećivala kako komunicira o svojim potrebama te da svojim čvrstim nastupom - naslijeđenim od bake i majke koje su poput nje također dominantne i čvrste osobe - ubija u suprugu svaku želju za pažnjom i nježnošću. Tako su zajednički stvorili konfliktni obrazac u kojem su oboje bili u pravu: ona je opravdano tražila, a on je opravdano odbijao jer u emotivnom smislu dominantnom muškarcu ne odgovara dominantni nastup žene.                     

Osim toga da su obje strane u pravu - svaka iz svoje vlastite parcijalne perspektive - u kontekstu izučavanja konfliktnih obrazaca važno je osvijestiti njihovu kružnu prirodu koja zamigljivanjem uzroka i posljedice značajno pospješuje sukob. U spomenutom primjeru oboje su se osjećali žrtvom koja „samo reagira“ na aktivnosti druge strane: on je smatrao kako se opravdano udaljava zbog njezine agrasivnosti te pritom nije mislio o tome da je njezina agresivnost - možda - zapravo reakacija na njegovo primarno udaljavanje, dok je ona istovremeno smatrala kako opravdano traži više ne misleći pritom o tome da je njegovo udaljavanje - možda - zapravo reakcija na njezinu primarnu agresivnost. Dakle, kao i u poznatoj dvojbi o nastanku jajeta i kokoši, u konfliktnom obrascu također je teško, a ponekad i nemoguće, ispravno odgovoriti tko je započeo, a tko reagira. 

Imate li uvijek na umu navedena obilježja konflikta, brojne emotivno-psihološki iscrpljujuće sukobe uspjet ćete transformirati u funkcionalne situacije čime ćete se približiti win-win rješenjima prihvatljivima za obje strane. pa ipak, neće tako biti svaki puta. Zbog predivne različitosti ljudske prirode ponekad ćete se sa sugovornikom složiti o tome kako se "ne slažete" te krenuti dalje svojim putem... oslobođeni bijesa, ljutnje i gorčine prema drugom ljudskom biću, puni razumijevanja i empatije prema drugoj strani koja radi vlastitih genetskih predispozicija i jedinstvenih uvjeta odrastanja i postojanja o promatranoj temi jednostavno misli drugačije.