11
Tema broja: KLASICI V
Marko Lučić  

15
Autentičnost je ključna kvaliteta liderstva 
Bill George

Osobne karakteristike jednog uspješnog lidera značajno se razlikuju od osobnih karakteristika drugog uspješnog lidera. Stoga je svaka osoba koja želi postati lider oponašajući druge lidere u startu osuđena na propast. Lideri, naime, moraju "biti svoji" - dosljedni sebi u svakom smislu.

33
Novi koncept korporacije
Jay W. Forrester

Autor u tekstu navodi jedanaest obilježja „nove organizacije“ – svojevrsni paradigmatski okvir koji na jednom mjestu okuplja najvažnije odrednice novog pravca promišlja o svrsi i upravljanju korporacijama.   

67
Praksa inoviranja
Peter M. Senge

Prema „Teoriji X“ Douglasa McGregora institucije se suočavaju s problemom inoviranja primarno zbog toga što želja i volja za inoviranjem ljudima nije urođena. Prema „teoriji Y“ istog autora ljudi svakodnevno dolazi na posao (ili to barem ponekad čine) sa željom da učine nešto zaista značajno kako bi ostvarili "povrat na svoju građansku dužnost". Pročitajte o tome koja teorija bolje odgovara realnom stanju u tvrtkama i institucijama.
 
79
Pomno slušanje i umjetnost timskog dijaloga
Larry Levine

Tekst autora Larryja Levinea bavi se specifičnim detaljima organizacijskog života koje – unatoč tome što ih slabo razumijemo - svi smatramo iznimno važnima: radnim timovima s "posebnom kemijom" i radnim timovima u kojima takve "kemije" ili "magije" jednostavno nema.

101
Čime se lideri zapravo bave?
John P. Kotter
    
Legendarni stručni članak Johna P. Kottera u kojem se piše o suštinskim razlikama liderstva i menadžmenta, o tome kako liderstvo nije ni misteriozno, ni previše mistično, niti presudno povezano s karizmom ili nekim drugim egzotičnim crtama osobnosti. Kotter tvrdi da liderstvo također nije rezervirano za nekolicinu „odabranih“, da nije „bolje“ od menadžmenta niti da mu je ono zamjena – u bilo kojem smislu.

119
Inovativnost - oslanjanje na kreativnost svih djelatnika
Margaret J. Wheatley

Ljudska sposobnost inoviranja i kreiranja univerzalna je. Živi svijet ispunjen je nevidljivom inteligentnom energijom kontinuiranog stvaranja i beskrajnih varijacija. Znanstvenici neprestano otkrivaju nove biološke vrste - do sada ih je otkriveno više od 50 milijuna; svaka od njih u stvarnosti nije ništa drugo doli još jedna uspjela „biološka inovacija“. Pa ipak, unatoč tome, za najrazvijeniju biološku vrstu - ljudska bića - tvrdimo kako su "otporna na promjene."

Kao urednik qLifea, posebno volim „Klasike“ jer mi omogućuju da se osvrnem na aktualne teme izvan tekstova koje redovito - već devet godina - objavljujemo na stranicama našeg časopisa. A devet godina, složit ćete se sa mnom, nije malo. U drevnim kulturama, mnogo mudrijima od ove naše, smatralo se kako sve rođeno, odnosno sve što živi - ljudi, životinje ili razni projekti - uvijek iznova prolazi kroz devetogodišnje cikluse. A kako qLife polako završava prvi ciklus i započinje novi, pravo je vrijeme da se nakratko prisjetimo kakvo je okruženje bilo tada - kada smo se otisnuli u neizvjesnu misiju širenja, stvaranja i implementacije znanja neophodnih za razvoj pojedinaca, organizacija i društva u 21. stoljeću - a kakvo je sada.

S vizijom stvaranja mreže lidera koji će se posvetiti poboljšanju kvalitete života cjelokupne zajednice, naše putovanje započelo je u listopadu 2008. godine promocijom nultog broja u velikoj dvorani HGK u Zagrebu - u vrijeme velikog entuzijazma i materijalnog blagostanja, kada je „bog hodao ovim prostorima“. Promocija je okupila brojne uzvanike - predstavnike organizacija svih triju sektora (javnog, profitnog i civilnog), profesore, asistente i poslovne savjetnike - koji su svjedočili rođenju prve stručne publikacije za liderstvo, menadžment i organizacijski razvoj u regiji koja je trenutačno proglašena „avangardnom“.

I danas se sjećam dobrih vibracija toga vremena, kada smo svi zajedno vjerovali da je Hrvatska na pravom putu transformacije u društvo znanja, da smo kao zajednica dovoljno zreli prihvatiti i usvojiti kulturu cjeloživotnog učenja, osobnog i organizacijskog razvoja, te da smo konačno shvatili kako su etičke i moralne norme ključni čimbenik stvaranja novih vrijednosti u tvrtkama u kojima djelatnici žive fizički zdravim, emocionalno uravnoteženim, intelektualno stimulativnim i duhovno ispunjenim životom. Vjerovali smo da je novo okruženje otvorenosti, dijaloga, suradnje, razumijevanja i međusobnog poštivanja na „dohvat ruke“ te da je sveobuhvatna transformacija mindseta doslovce pitanje trenutka.

Danas, devet godina kasnije, slobodno mogu kazati kako smo pogrešno procijenili dvije komponente promjena: kapacitete i brzinu. Iako smo, naime, mislili da kao nacija imamo kapacitete za promjenu - u smislu primjerenog razvoja kolektivne svijesti - praksa je pokazala da nije tako. U većini slučajeva naše lidere još uvijek ne regrutiramo iz kruga mudrih osoba velikog znanja, širokih svjetonazora, ispravnih vrijednosti i modernih pristupa pa nam zbog toga još uvijek ne funkcioniraju društveni filteri utemeljeni na kompetencijama - ni u politici, ni u gospodarstvu, ni u znanosti, ni u kulturi – kojima se osigurava napredovanje najboljih i to na način da se to podrazumijeva. Ekonomski analitičar Željko Lovrinčević odlično je opisao aktualnu situaciju riječima: „Kod nas se sve događa preko poznanstava... tako se odlučuje o promociji i napredovanju... nema tu puno razlike između javnog i privatnog sektora. U Hrvatskoj se doslovno 'od rođenja do smrti' sve svodi na intervencije i pomoć poznanstava“. Prema tome, može se konstatirati kako na početku 21. stoljeća - isključivo zbog lošeg liderstva - umjesto toliko željene meritokracije našim društvom pretežito vladaju interesni lobiji, nepotizam i klijentelizam.

U kontekstu brzine promjena prije devet godina mislili smo kako su one „iza ugla“ - na godinu ili dvije od nas. No, prošlo je već previše vremena, a da liderstvo, menadžment i organizacijski razvoj u javnosti nisu osviješteni kao ključni čimbenici napretka nacionalnog gospodarstva i društva u cjelini. Na kolektivnoj razini još uvijek nismo jasno i glasno definirali kako nas isključivo znanost i umjetnost ovog kompleksnog područja može odvesti u bolju budućnost.

A da je tome tako potvrđuju i žestoke kritike Emila Tedeschija izrečene neki dan u medijima na račun upravljanja u poslovnoj zajednici, ali i cijelom hrvatskom društvu. Tedeschi je tom prilikom ocijenio kako je „loše što se u Hrvatskoj premalo raspravlja o suštini problema neodgovornosti i netransparentnosti upravljanja na svim razinama, od privatnog korporativnog sektora, preko javnih, državnih poduzeća do politike“ te da je riječ o jednom od najvećih problema društva!

Pa ipak, posljednjih devet godina dogodilo se i mnogo dobroga. Polako, ali sigurno, brojne navodno avangardne metode i pristupi (kažem „navodno“ jer je riječ o društvenim tehnologijama koje su razvijeni prihvatili prije desetak i više godina) - koje su tada promovirali „čudaci“ - ušle su u mainstream poslovnog svijeta pa je danas sasvim normalno i uobičajeno da sustavi imaju organizacijsku jedinicu „ljudskih potencijala“, da djelatnici redovito pohađaju edukacije i treninge radi razvoja osobnih potencijala, te da lideri i menadžeri surađuju s coachevima i mentorima. Vjerovali ili ne, događa se i to da uspješne tvrtke postaju istinski zainteresirane za provođenje mindfulness programa!

Shodno tome, kako bismo nastavili s realizacijom misije, na početku drugog devetogodišnjeg ciklusa qLife će se posvetiti izgradnji digitalne infrastrukture kako bismo brže i lakše dosezali do svih osoba u regiji koje nas trebaju, ali do nas još uvijek ne mogu doći. U novom ciklusu namjeravamo značajnije proširiti i ojačati mrežu 20.000 ljudi koji nas danas više ili manje prate. Namjeravamo kvalitetnije povezivati, poticati i osnaživati predstavnike nove svijesti i nove paradigme koja neumitno - polagano i skokovito - raste. Pritom se više nećemo zamarati bilo kakvim procjenama jer na nama je - isto kao i na vama - da radimo najbolje što znamo ne misleći pritom na rezultate.