Tema broja: SVJESNO LIDERSTVO 
Marko Lučić

15
Liderstvo i drevne doktrine
Peter M. Senge

Pročitajte transkripte uvodnoga govora na konferenciji Conscious Leadership: Indian Tribute to Management Science održane u Bostonu na MIT-u.

21
Liderstvo i svjesnost
Debashis Chatterjee

Autor u izlaganju navodi osnovne atribute svijesti i osnovna stanja svijesti te ih potom povezuje s potrebama učinkovitog liderstva i menadžmenta. Posebno pojašnjava fenomen evolucije ljudske svjesnosti te zaključuje kako bi svaki proces osobnog razvoja trebao kulminirati podizanjem svjesnosti osobe na novu razinu.

43
Liderstvo i osobni razvoj
Vijay Govindarajan

U kontekstu liderstva i menadžmenta „vidjeti stvarnost onakvom kakva ona doista jest“ presudno je važno. Veliki mislioci drevnih kultura i civilizacija redovito su imali sposobnost ispravnoga sagledavanja stvarnosti: odlično su uočavali duboke strukture u obrascima funkcioniranja ljudi i prirode koje su istovremeno drugima bile skrivene. Ni danas nije drugačije; kvaliteta ispravnog sagledavanja vjerojatno je najvažnija sposobnost kojom bi se lideri nacija, korporacija i institucija trebali koristiti u praksi.

77
Liderstvo i organizacija
Pankaj Ghemawat

Funkcioniranje poslovnih organizacija i drugih institucija poprilično podsjeća na funkcioniranje ljudskog tijela - teorija koja organizacije izjednačuje s organizmima nije nova. Pa ipak, sociološke studije koje su se bavile ovom temom sustavno su zanemarivale nevidljivi element svjesne inteligencije podjednako prisutne u svim organizacijama i organizmima. Mnogima je, naime, jasno kako se sinergija među članovima ne stvara na fizičkoj razini kao u slučaju povezanih perlica ogrlice nego na razini duhovne
privlačnosti (pojam „timski duh“).

97
Liderstvo, rad i radno mjesto
Pankaj Ghemawat

U svom govoru na konferenciji Subir Chowdhury dotaknuo se brojnih intrigantnih tema kao što su Einsteinova „tri pravila učinkovitosti rada“, „tri pogrešne pretpostavke suvremenog društva“ ili „duhovna dimenzija posla i poslovanja“.

119
Sveti put liderstva
Debashis Chatterjee

Autor je u govoru predstavio neke od velikih lidera svijeta koji su nas vodili - i još uvijek nas vode - svjetlošću vlastite svijesti. Buda, Gandhi, Majka Tereza, Lao Ce, Konfucije i Vivekananda - redom su snažno utjecali na civilizaciju. Njihova hodočašća prema samospoznaji - na kojima su transformirali sebe i milijune drugih ljudi - ne mogu se nazvati drugačije doli herojskim putem.

Kontinuirani tehnološki napredak koji neopisivom brzinom mijenja lice i naličje modernog svijeta navodi nas na pomisao da u našem okruženju sve (stvari, ideje, doktrine) brzo zastarijeva i gubi uporabnu vrijednost. U toj neumornoj i suludoj utrci za „bržim, većim, boljim i jačim“ vremenom smo zaboravili napraviti važnu distinkciju: između onog što se treba mijenjati i onog što zauvijek ostaje isto. Zaboravili smo da se priroda u kojoj živimo i radimo tisućama godinama suštinski ne mijenja: sunce izlazi i zalazi; godišnja doba redovito se izmjenjuju kao plima i oseka na moru; ljudi, životinje i biljke rađaju se i umiru; nacije ratuju; kraljevi vladaju. A kako je čovjek – što god mi mislili o tome – oduvijek bio dio prirode, temeljni obrasci njegova ponašanja također su uglavnom ostali isti.
 
Navedeno se posebice odnosi na liderstvo i obrasce funkcioniranja ovog izuzetno važnog fenomena. Promotrimo, primjerice, izjavu Guanzija, Konfucijeva prethodnika, nastalu prije 2500 godina: Kada se osoba uzdigne na razinu koja nadilazi njezine liderske sposobnosti i vrline, svi će ispaštati. Postoji li barem jedan razlog radi kojeg bismo trebali misliti da je navedena tvrdnja danas manje relevantna nego onda kada je napisana?
 
Promislite li na trenutak o situaciji u vašoj obitelji, organizaciji, zemlji i svijetu brzo ćete shvatiti koliko se tu moći zloupotrebljava te koliko se loše i nepromišljeno odlučuje zbog nečijeg pukog hira. Riječju, pomanjkanje svjesnog (zrelog i mudrog) vodstva utječe na to da svi mi – na različitim razinama i na različit način – itekako patimo zbog osoba koje su se „uzdigle na razinu koja nadilazi njihove sposobnosti i vrline“. A ako je tome doista tako, ne možemo drugo nego se zapitati: kako je uopće došlo do takve situacije?
 
Iako je riječ o temi o kojoj bi se knjige mogle napisati, za potrebe uvodnika spomenut ću osnovne uzročnike sveobuhvatne patnje uzrokovane lošim liderstvom koji se simultano isprepliću:
 
1. eksplozija i ekspanzija „društva organizacija“ u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata te time potaknuta ogromna potražnja za ljudima od kojih se očekuje vodstvo,
 
2. procvat mehanicističke paradigme i mehanicističke znanosti, u cijelosti posvećene opipljivim fenomenima koji se spoznaju osjetilima, te s time povezana klasična znanost liderstva i menadžmenta koja se oslanja na tehničke metode i vještine zasnovane na umu i intelektu. Tradicionalna znanost liderstva najvažnije čimbenike drevnih doktrina liderstva - svjesnost, mudrost, karakter i vrline – stavlja u drugi plan te ih smatra pukim „perifernim komplikacijama“.
 
Prema tome, posljednjih sedamdesetak godina nastavljamo promovirati lidere na visoke položaje u organizacijama i društvu prvenstveno na osnovu njihovih umno-tehničkih vještina i kompentencija (čak nam ni to ne uspijeva jer informacije s terena pokazuju da se najčešće napreduje na osnovu izražene, nerijetko i bolesne ambicije, uspješnog „self-impression managementa“ kojim se učinkovito impresioniraju oni koje se treba impresionirati, te zbog učinkovitog igranja „političkih igara“ na koje nailazimo u gotovo svim organizacijama) te pritom zaboravljamo na jasne upute drevnih doktrina koje nam tisućljećima kazuju isto: istinske liderske sposobnosti i vrline u potpunosti su rezultat razvoja svjesnosti pojedinca!
 
Dakle, prema spoznajama drevnih doktrina nema nikakve sumnje kako manifestacije visoke svjesnosti u vidu izrazite fleksibilnosti, spontanosti i funkcionalnosti, znanja i kompetencija koje nadilazi društveni položaj (funkciju, moć i status), sposobnosti integriranja različitosti u koherentne cjeline, sposobnosti povezivanja teorija s praksom, sposobnosti nošenja s konfliktnim potrebama u promjenjivom kontekstu, sposobnosti uravnoteženja autonomije i međuovisnosti, visokih osobnih vrijednosti, sposobnosti pronalaženja, a ne samo kreativnog rješavanja problema, sposobnosti osvještavanja obrazaca u hiperkompleksnom okruženju, sposobnosti izgrađivanja win-win solucija, otvorenosti na feedback, visokog osobnog integriteta te posebice razvijene sposobnosti metapercepcije (sagledavanja samoga sebe, vlastitih „slijepih područja“ svijesti) - u cijelosti determiniraju učinkovitost liderstva.
 
Prema tome, zaključujemo kako se istinska posvećenost osobnom razvoju lidera i menadžera - koja u poslovnom svijetu iz dan u dan jača - treba više usmjeriti pristupima razvoja svijesti, a manje klasičnim metodama i tehnikama razvoja učinkovitosti intelekta. Međutim, u tom kontekstu nailazimo na dva velika problema:
 
1. navodna „ezoteričnost“ (mindfulness, teorija U, dijalog) i društvena stigmatiziranost (psihoterapija) pristupa priječe da se u mainstream organizacijama konkretnije pozabavimo razvojem svijesti.
 
2. nerazumijevanje i mehanicistička interpretacija pojma „razvoj svijesti“ koja stručnjake dovodi u zabludu da se svijest doista može „razvijati“ (u klasičnom smislu tog pojma, dakle, onda kada mi to želimo te u mjeri u kojoj želimo da se to dogodi) što u stvarnosti jednostavno nije točno radi toga što kao ljudska bića na ovaj svijet dolazimo s određenim „potencijalom svjesnosti“ koji se može blago unaprijeđivati, ali ne u trenutku niti u mjeri u kojoj netko to poželi.
 
Shodno tome, potreba organske promocije lidera „široke svijesti“ postaje sama po sebi razumljiva. Promovirate li, naime, lidere „uske svijesti“ na vodeće pozicije u sustavu bilo koje vrste nastojanja da se učini nešto na „razvoju njihove svijesti“ neće polučiti posebne rezultate. Tada ćete na vlastitoj koži iskusiti što je Guanzi mislio kad je prije 2500 godina napisao: „...svi će patiti“.