Kad bi tim antropologa s nekog drugog svijeta proučavao našu kulturu njihovi bi početni zaključci mogli glasiti ovako: Ta su bića imala neobičnu zamisao da je ono što su zvali 'civilizacija' neka vrsta konačnog, nepromijenjivog izuma. Iako je velika većina njih patila u tom prisilnom hijerarhijskom sustavu, te iako ih je on vodio do globalne katastrofe, držali su ga se kao da se radi o najljepšoj stvari u svemiru. Činjenica da IZVAN civilizacije postoje mnogo bolji (i manje katastrofični) sustavi za njih je bila nezamisliva.
U knjizi Izvan civilizacije Danijel Quinn se prihvatio zadaće da pomisli na nezamislivo.
Svi znamo da nema jednog ispravnog načina da se izgradi bicikl; ne postoji jedan ispravan način da se načini cipela; ali uvjereni smo da za ljude mora postojati jedan ispravan način života. Čak i ako ga mrzimo, moramo ga se držati. Čak i ako nas vodi u katastrofu istrebljenja, ne smijemo ga napustiti.
Mnogi narodi su izgradili civilizaciju a zatim je napustili. Quinn navodi primjere Maya, Olmeca i naroda Teotihuacana, te mnogih drugih koji su učinili upravo to. Ali, svi su oni krenuli unatrag - na raniji stil života. Quinnov cilj je pokazati kako možemo otići krečući se unaprijed, prema novom načinu življenja. Ne radi se o "Novom svjetskom poretku" već radije o "Novom osobnom poretku". Ne radi se o društvenoj promjeni na razini vlade, već o promjeni na razini pojedinca.
Knjiga pred Vama je vodič za ljude koji žele preuzeti kontrolu nad svojom sudbinom i obnoviti životnu slobodu na način na koji sami odaberu - i to sada, a ne u nekoj udaljenoj budućnosti.
