Kreativnost i mediji

Igor Weidlich Igor Weidlich, diplomirani novinar iz Zagreba koji je novinarski zanat brusio prvo u Vijencu, a kasnije u Vjesniku. Može ga se pronaći i u Jet Set Magazinu te Playboyu, a kreativna crta otjerala ga je i u kazališne vode. Kreativnost, analitičnost i sistematičnost u radu doveli su ga pod kapu Indigo komunikacija gdje mu je misija svoje iskustvo i znanje staviti u službu odnosa s javnošću.

Ima li u medijima mjesta za kreativnost? Koliko smo se danas udaljili od onih ideala zbog kojih su se mnogi, vođeni gotovo dječjom nevinošću, upustili u žrvanj novinarstva? Na neka je pitanja teško odgovoriti tek površnim analizama. Možda one nisu ni potrebne, možda je potreban tek taj subjektivni osjećaj jesmo li zadovoljni onime što nam mediji pružaju i načinom na koji nam to pružaju, bilo da samo primamo te silne informacije, ili smo dio sustava koji ih plasira. No, osjećaj stvara neku novu sliku, lišenu iluzija, a dobrim dijelom lišenu i svijetlih perspektiva.

Još prije nego što sam uopće odlučio obrazovati se za tu plemenitu profesiju koja mi je mogla dati svu moć svjetske sile, nisam svoju buduću struku povezivao ni sa čim negativnim, a jedna premisa koja je stalno stršala i vezala se uz svijet novinarstva svakako je bila – kreativnost. Danas, ne toliko kasnije, s tek oko desetak godina profesionalnog novinarskog i uredničkog rada, stvarnost više ne izgleda tako bajno, a kreativnost je postala iluzija, nešto čemu se brojni kolege vole obratiti s podsmijehom. Ne tvrdim da je kreativnost postala nepoželjna, nego za nju jednostavno nekako više nema toliko mjesta u svakodnevnom svijetu balansiranja između zadatih medijskih obrazaca, bezvoljnosti, loših plaća... Jednom riječju, kad se radi po principu "ne talasaj... " ako želiš posao za koji si se obrazovao, onda je rezultat i više nego očit. Tako da nije teško novinaru danas svako samoinicijativno "talasanje" staviti u stranu, ostaviti za neka bolja vremena.


Mediji o kreativnosti

Gdje se onda smjestila kreativnost u medijima? U stvari, prije nego što se razmotri mogu li novinari i mediji danas uopće biti kreativniji i kako, valjalo bi sagledati i kako mediji sami doživljavaju kreativnost, je li im takva informacija uopće bitna. Jer, mora se priznati da kreativnost baš i nije nešto što će puniti novinske stupce, nešto što će se naći na naslovnicama velikih portala. "Kreativno" bi se u većini slučajeva moglo izjednačiti s "pozitivno", a "pozitivno" baš i ne prolazi na tržištu.

Naša poznata psihologinja Mirjana Krizmanić nedavno mi je u jednom intervjuu rekla da ne može pojmiti kako nogomet kronično uspijeva dobiti sate i sate televizijskog ili po nekoliko stranica tiskanog prostora u medijima, dok naši zlatom nagrađeni mladi inovatori po povratku s međunarodnih natjecanja dobiju tek usputnu crticu. S druge strane, rekla je, nitko ne piše ni o roditeljima tih mladih kreativnih ljudi, o tome kako su ih odgajali pa da mediji možda ukažu na neke uzore i primjere. No, o roditeljima i privatnom životu svakog psihopata i kriminalca medijskog prostora - na bacanje. "Zar mi ne želimo odgajati poštene i radišne ljude, stručnjake, zar zaista želimo odgajati ubojice?", upitala je.