A kad si je poželjela dati oduška i letjeti na krilima slave, uzela ne nešto više novca i počela promovirati isključivo jednu tvrtku. Što se dogodilo? Izgubila je kredibilitet. Komentari su postali negativni, pretplatnici su počeli odlaziti, gledanost padati, oglašivači se povlačiti. Brzo je shvatila grešku, sabrala se i opet počela raditi na kvaliteti, i na kraju je vratila svoje gledatelje.

Priča se čini trivijalnom? Medijski nebitnom? I kakve to veze na kraju ima s kreativnošću, pitat će neki, kad je riječ o običnoj šminki i promociji bižuterije? No, ima veze. Jer, bila riječ o šminki ili ne, riječ je o informaciji, o nečemu što je neposredno došlo do recipijenata, koji su pak sami ocijenili isplati li im se ili ne tu informaciju primiti. Ništa nije lakše nego na YouTubeu kliknuti na drugi video i onaj prošli zaboraviti u samo nekoliko sekundi. Ako je naša studentica (a sada više nije ni bitno je li uopće svoj studij završila) željela svoj komadić medijskog prostora morala se potruditi da se održi, morala je učiti na greškama, bila je odgovorna sebi i svom radu, svojoj snalažljivosti, svojoj kreativnosti. Na kraju, radila je ono što voli, i od toga još mogla i pristojno živjeti. A koliko je to medijski bitno razumjet će oni koji vode velike medijske kuće i znaju što znače brojke – ako na milijune pregleda nekog videa u danu mogu ostati ravnodušni, onda su završili krivi fakultet. No, jedino što mogu u ovom slučaju jest gristi nokte, jer svi ti milijuni sad pripadaju nadobudnoj studentici koja je odlučila iskoristiti besplatan medijski prostor.

Naravno, ne radi se tu samo o internetu, danas možemo vidjeti da u medijskom prostoru preživljavaju i, primjerice, tiskane publikacije koje se specijalizirane, poznaju i poštuju svoju publiku, i nikad ne zapostavljaju svoj razvoj i inovacije. Uostalom, ne treba podcijeniti ni velike medijske kuće koje upravo svojim specijaliziranim izdanjima drže dobre dijelove tržišta. Rutinsko svaštarenje sve se rjeđe isplati jer ne donosi kvalitetu ni vrijednost. S druge strane, ističem nove medije jer, na primjer, poznata autorica i komunikacijski strateg Judy Lubin kaže da novi mediji pomažu masama da lakše prepoznaju ono što je kreativno i vrijedno i tako pomognu u daljnjoj raspravi i distribuciji tih sadržaja.

Nitko ne očekuje da sad svi moramo početi gledati video uratke o umjetnim trepavicama, ili o kvaliteti Hello Kitty sjajila za usne, no moramo se zapitati hoćemo li uskoro moći pogledati i pretplatiti se na dnevnu političku analizu nekog nezavisnog stručnjaka, ili na vremensku prognozu najoriginalnijeg meteorologa u javnom medijskom prostoru? Hoćemo li moći dobiti svoju dozu dnevnih informacija kojima vjerujemo, koje osobno smatramo relevantnima, koje dolaze od nezavisnih specijaliziranih pojedinaca ili grupa? Trendovi polako pokazuju da je to itekako moguće, jer ako mogu kreativci koji nemaju veze s novinarstvom, što tek mogu kvalitetni novinari, ljudi koji poznaju struku, a koji sve češće "otpadaju" kao višak iz velikih medijskih korporacija, novinari čija kreativnost čeka da ju se napokon "pusti s lanca"? A internet je danas dostupan gotovo svima...