Nositelji tako nužnih gospodarskih promjena sutrašnjice su u školama danas. Zbog toga je bitno učiti mlade ljude na način da budu spremni participirati u gospodarstvu kakvo će biti sutra. To predstavlja izazov za obrazovne institucije, osobito one koje se specifično bave poduzetništvom. Konkretno to od obrazovnih institucija nalaže da anticipiraju promjene koje će se dogoditi i kompetencije koje će gospodarstvo trebati kako bi mladi ljudi našli ili stvorili posao. Ukoliko se uzme u obzir da je dio malih i srednjih poduzeća u obimu gospodarskih subjekata 97-99%, itekako je razumljiva izrazita orijentacija obrazovanja na poticanje poduzetništva. U užem se smislu poduzetništvo definira kao pokretanje i upravljanje poslovnim subjektom. Međutim, u širem je smislu poduzetništvo u funkciji razvijanja poduzetničkih sklonosti, vještina i sposobnosti, što uključuje i razvoj određenih odlika osobnosti poput stvaralaštva, inicijativnosti, samostalnosti, odgovornosti i drugih kvaliteta, te usvajanja osnovnih ekonomskih koncepata (Strategija učenja za poduzetništvo, 2010.).
Gospodarstvu su potrebni kreativni i inovativni mladi ljudi. Kreativnost je proces dolaženja do novih ideja, a inovativnost je sposobnost njihovog realiziranja. Kako bi se razvijala kreativnost i poticala inovativnost, nužno je u tom smjeru postaviti i graditi sustav obrazovanja za poduzetništvo studenata. Kreativnost je mentalni proces koji uključuje stvaranje novih ideja, pojmova, ili rješenja problema, ili novih poveznica između postojećih ideja ili pojmova. Kolokvijalno kreativnost možemo definirati kao:
- stvaranje ili predlaganje nečeg djelomično ili sasvim novog;
- stvaranje postojećeg predmeta s novim svojstvima ili karakteristikama;
- zamišljanje novih mogućnosti koje još uvijek nitko nije osmislio;
- gledanje ili izvođenje nečeg na sasvim drugačiji način od onog načina koji se prije smatrao normalnim ili mogućim.
Kreativnost je stoga stvaranje novih ideja kroz povezivanje starih informacija na nov način. Bitno je naglasiti da se kreativnost može učiti i razvijati. Također je bitno razumjeti da je za kreativnost kao i za bilo koje druge vještine, potrebno uložiti vrijeme, ustrajnost i interes. Razlučujemo kreativne osobe, kreativni proizvod, kreativni proces i kreativnu okolinu. (Rhodes)
Etimološki, termin inovacija potiče od latinske riječi innovare što znači "napraviti nešto novo". Inovacija u suštini predstavlja unapređenje tehnologije. Konkretno, inovacija je novi proizvod, usluga, proces ili tehnologija nastala primjenom vlastitih ili tuđih rezultata znanstveno-istraživačkog rada, otkrića i saznanja, kroz vlastiti koncept, ideju ili metodu za njeno stvaranje, koja je sa odgovarajućom vrijednošću plasirana na tržište. Peter Drucker navodi: "Poduzetništvo se zasniva na prepoznavanju prilika za inovacije i njihovu najbržu moguću tržišnu i ekonomsku valorizaciju. Inovacije kreiraju resurse". Upravo zbog toga možemo konstatirati da je inovacija u širem smislu riječi svaki zahvat kojim se smanjuju inputi, tj. troškovi proizvodnje i administracije, povećava produktivnost ili iskorištenje opreme ili vremena, poboljšava kvaliteta proizvoda ili usluga, povećava sigurnost, smanjuje škart, unaprjeđuje plasman i drugo, odnosno svaka mjera koja vodi ka porastu konkurentnosti. Osobito je važna uloga inovacija u poduzetništvu, pa se poduzetništvo i definira kao trajno nastojanje da se traženjem inovacija i njihovom komercijalizacijom ostvari profit. Sukladno prethodnim konstatacijama, inovacije u širem smislu riječi obuhvaćaju organizacijske, poslovne, administrativne i druge vrste inovacija, od sitnih korisnih ideja do krupnih zahvata reorganizacije ili izmjena poslovne politike.