Prisjetimo se situacije u kasnim devedesetima i ljudi unutar i izvan dot.com mjehura. Unutar mjehura se živjelo u okvirima "nove ekonomije", po novim pravilima igre, te se činilo kako momentum govori sam za sebe. Pristaše su procjenjivale uspjeh uz pomoć svojih novih tehnologija, prema broju posjeta njihovim web stranicama, prema "privlačnosti" web stranice (dužina zadržavanja korisnika na webu, broj ponovnih posjeta stranici), stvarajući o sebi "cool", anti-korporativni imidž. Stoga je mnogo ljudi razmišljalo na opisani način, posebice u trenucima kada je dot.com mjehur dosegnuo najveće razmjere, pa je tržišna vrijednost profitabilnih kompanija "stare ekonomije", u odnosu na njihove dot.com dvojnike, počela padati unatoč činjenici da su mnogi od uvaženih dot.com-ova prikazivali malu ili nikakvu dobit.

Međutim, izvan mjehura je živjela drugačija stvarnost: profit je ipak ostao važan. Tijekom vremena je ulagačima unutar mjehura postalo jasno da tržišna cijena dot.com kompanija nije usklađena s njihovim potencijalom za stvaranje nove vrijednosti što je uskoro dovelo do toga da se mjehur u potpunosti raspao.

Pa ipak, mjehuri nisu uvijek štetni; oni često osiguravaju neku stvarnu dobit - barem za neke osobe, neki period vremena. Neke dot.com dionice su doista bile izvrsna imovina. Neki sekundarni hipotekarni krediti (eng. subprime mortgages - hipotekarni krediti koje pozajmljivači odobravaju klijentima sekundarne platežne moći. Glavni su uzrok financijske krize koja je započela u SAD-u tijekom 2007. godine - op. ur.) doista jesu pridonijeli poboljšanju životnog standarda. Što duže mjehur traje, to više ljudi i sredstava biva uvučeno u njega, to više ljudi ima koristi od njega, a vjerovanje koje ga podupire postaje sve čvršće. U slučajevima kada neki mjehur poživi generacijama, uopće je teško zamisliti alternativu. No, u određenom trenutku se tenzije i nedosljednosti između života unutar mjehura i šire stvarnosti izvan njega moraju pomiriti. Mjehur se ne može širiti u nedogled.

Industrijska era u sebi sadrži napuhani mjehur baš ovakve vrste. Njegova se ekspanzija kontinuirano odvija dulje od dva stoljeća, pa je stoga lako za pretpostaviti da će se nastaviti i dalje. Pozitivan učinak je neosporan: Očekivani prosječni životni vijek čovjeka u industrijaliziranom svijetu otprilike se udvostručio od sredine 1800-tih, pismenost je porasla s 20 posto na više od 90 posto ukupnog stanovništva, a dotad nezamislive blagodati su na svijet stigle u obliku novih proizvoda (npr. konzervirana hrana, alatni strojevi, iPodovi), usluga (zračni transport, eBay), i zapanjujućeg napretka u zdravstvu, komunikacijama, edukaciji i zabavi.