Razlika između "dotoka" i "odljeva" CO2 u atmosferi funkcionira na principu vode u kadi: tako dugo dok priljev premašuje odljev kada se nastavlja puniti. Stoga je sigurno da će se u nekom trenutku voda u kadi preliti. Drugim riječima, razina CO2 će prijeći granicu na kojoj efekti klimatskih promjena postaju neponištivi i razorni za ljudsku vrstu, kao i za druge vrste na Zemlji (Vidi: Primjer 1.). Nitko ne zna točno u kojem trenutku će se kada preliti, no tempo klimatskih promjena koje su već započele (topljenje ledenjaka, ledenih "kapa" na vrhovima planina i povećana klimatska nestabilnost) doveo je do konsenzusa među znanstvenicima i nekim poslovnim liderima po kojem se katastrofalno prekoračenje u sljedeća dva do tri desetljeća može izbjeći isključivo hitnim dovođenjem emisije na jednaku ili nižu razinu od razine prirodne apsorpcije CO2 iz atmosfere. Da bi se postigao navedeni cilj bit će potrebno reducirati emisiju od 60 do 80 posto širom svijeta u sljedećih 20 godina. Ovo nazivamo "Izazov 80-20" s kojim se industrijsko društvo danas suočava.

U kojoj mjeri su se napori za rješavanje krize do danas pokazali uspješnima? U 2000. godini sveukupna količina iskorištenih fosilnih goriva u SAD-u proizvela je oko pet tona CO2 emisije po glavi stanovnika ili sveukupno više od 1.5 milijardi tona. U drugim je državama stanje jednako loše; Kina je već premašila ukupnu emisiju SAD-a. U međuvremenu, troškovi klimatskih promjena sve više rastu pa je tako Oxfam International, jedna od najvećih i najuglednijih svjetskih nevladinih organizacija 2007. godine objavila prvu studiju o financijskim utjecajima klimatskih promjena na siromašne narode zbog suša, uništenja usjeva, pomanjkanja vode, izumiranje vrsta i raznih bolesti. Ukupne štete su prema nalazima studije dosegnule razinu od 50 milijardi US$ godišnje. S druge strane u razvijenom svijetu premije osiguranja dramatično rastu odražavajući rizike klimatskih nestabilnosti: na Floridi su porasle za više od 40 posto, u obalnom Massachusettsu 20 posto, a osiguranje platformi za vađenje nafte i plina za čak 400 posto. Ugledni časopis The Economics of Climate Change pokrenut od strane britanske vlade 2006. godine kojeg uređuje bivši glavni ekonomist World Bank, Nicholas Stern (trenutno profesor na London School of Economics), zaključuje da će klimatske promjene na svjetsku ekonomiju u sljedećih nekoliko desetljeća utjecati na isti način kao i "veliki ratovi i ekonomska depresija prve polovice 20. stoljeća" ako se nešto hitno i značajno ne promijeni.


Novi svijet

Čovječanstvo se ne može nositi s izazovom 80-20 ostajući u okvirima sadašnjeg industrijskog sustava. Uspjeh će zahtijevati mnoštvo promjena: u vrstama energije koje koristimo, automobilima koje vozimo, zgradama u kojima živimo i radimo, gradovima koje stvaramo te metodama uz pomoć kojih transportiramo ljude i dobra širom svijeta. To će zasigurno zahtijevati i dodatne promjene koje danas još nitko ne može zamisliti. Zato su bazične inovacije toliko važne: ljudi moraju hitno preispitati i iznova osmisliti infrastrukturu, tehnologiju, organizaciju i svoj pristup prirodi. U međuvremenu, rastuća osviještenost o postojanju izazova 80-20 - među znanstvenicima, poslovnim ljudima i građanima - sama po sebi govori da je mjehur industrijske ere dosegao svoje krajnje granice, baš kao što je spoznaja o neodrživosti mnogih poslovnih modela internetskih kompanija prethodila puknuću dot.com mjehura devedesetih godina.