Pomaknuti se onkraj mjehura ne znači da se moramo vratiti u pred-industrijsko doba. Prije to znači da trebamo prihvaćati alternative koje odražavaju drugačija vjerovanja, pretpostavke i načela. U prirodi je, primjerice, sunčevo zračenje glavni izvor energije. Nasuprot tome, 90 posto ili više energije industrijsko društvo dobiva izgaranjem fosilnih goriva. Pomaknuti se onkraj mjehura znači naučiti živjeti u okvirima našeg "energetskog dohotka", oslanjati se na prirodne izvore energije poput energije sunca, vjetra, plime i biljaka koji su u cijelosti obnovljivi. U prirodi "otpad" ne postoji: svaki nusprodukt jednog prirodnog sustava istovremeno je hrana za neki drugi sustav. Nasuprot tome, mjehur industrijske ere generira ogromne količine otpada. U post-industrijskoj eri svi će se automobili, mobiteli, uredske zgrade i drugi uređaji morati u potpunosti reciklirati. Također će se promijeniti odnos prema jazu između bogatih i siromašnih; u novom svijetu neće biti prihvatljivo da 15 posto ljudi posjeduje 85 posto bogatstva. Zdrava globalna biosfera za buduće generacije postat će ključna odgovornost svih institucija društva. U novom svijetu je potpuno razumljivo da su ljudska bića samo jedna od važnih vrsta na planeti te da sve vrste ovise jedne o drugima.

Naučiti živjeti izvan mjehura industrijskog doba - posebice suočiti se i odgovoriti na izazov 80-20 - traži bazične inovacije u dosad neviđenom obujmu i brzini. Iz tog razloga se pojedine institucije okreću prema ograničenim, top-down rješenjima, kao što su npr. restriktivne odredbe o korištenju pojedinih vrsta energije ili materijala. No, takvi pristupi često dovode do rješenja koja su u znanosti dinamike sustava poznata pod nazivom "arhetip prebacivanja tereta" (arhetip je pojam osmišljen od strane C.G. Junga kojim se opisuju neki urođeni i univerzalni obrasci ponašanja i razmišljanja - osnovni strukturni i dinamički elementi kolektivnog nesvjesnog - op. ur.): kada se kompleksni problemi pokušavaju riješiti usmjeravanjem pažnje samo na pojedinačne simptome. Mnogi stvarni uspjesi u novom svijetu na početku su mali i skromni. Tijekom vremena postupno privlače i uključuju sve širi krug ljudi i sredstva te zatim dosegnu značajne razmjere. Razvijaju se na isti način kao i prvobitna industrijska revolucija, samo u mnogo žešćem tempu.

Kao i kod prvobitne industrijske revolucije, biznis mora odigrati ključnu ulogu: poslovni ljudi moraju primijeniti svoje menadžerske i poduzetničke vještine, te ekonomsku pronicavost koja će galvanizirati kolektivne promjene. Upravo se u tome očituje doprinos Pera Carstedta, vlasnika velikog Fordovog salona u sjevernoj Švedskoj, nasljednika obiteljskog biznisa. Za vrijeme života u Brazilu, Carstedt je 1992. godine sudjelovao na Rio Earth Summitu, prvoj svjetskoj konferenciji o održivom razvoju koja je održana u Rio de Janeiru. "Problemi velike slike" začeti na konferenciji veoma su ga zaokupili: Koliko se dugo načela industrijske revolucije, pokretane "jeftinom energijom", mogu održati? Što je više čitao i razgovarao s prijateljima, to je više uočavao povezanost među različitim problemima. Carstedt o tome govori: "Iznenada sam shvatio opseg i razmjere promjena koje je potrebno provesti. Spoznaja me je u prvi mah potpuno obeshrabrila. Što uopće može učiniti jedan čovjek?"