Teoretičar sustava i socijalna aktivistica Joanna Macy primjer je modernog viteza na zadatku istraživanja novog svjetonazora. Primarno se baveći problemima odlaganja nuklearnog otpada, Joanna je u jednom trenutku shvatila kako se njegovo vrijeme raspada proteže na razdoblje od dvjesto pedeset tisuća godina. To znači da tako "sanirani" otpad u bilo kojem trenutku predstavlja otvorenu prijetnju životu deset tisuća generacija na Zemlji. Situacija joj je izgledala toliko beznadno da je zapala u ekstremno stanje duševnog očaja i fizičke paralize.

No, budući da je kako sama kaže "zadržala pozornost", svježinu svoje promatračke snage, iznenada je počela uviđati putove kojima bi se ipak nešto moglo učiniti. Kao rezultat otvorenosti na probleme i poniranja u dubinu svoga očaja, preplavila ju je neka posebna motivacija. Iskustvo ju je toliko dirnulo da ga je odlučila opisati u knjizi Despair and Personal Power in the Nuclear Age. Joanna nastavlja razvijati nove aktivnosti kako bi se nagomilavanje nuklearnog otpada smanjilo, istodobno upozoravajući buduće generacije o opasnostima koje ih čekaju. Njezin glavni doprinos odnosi se na osvještavanje tog problema i pomaganje ljudima u izgradnji njihove osobne vizije budućnosti na temelju jasnog razumijevanja sadašnjosti te pristupa unutarnjoj mudrosti i izvornosti.

Primjerice, Joanna je razvila vježbu pod nazivom Parsifal Exercise koja se temelji na mitskoj priči o Parsifalu i svetom Gralu, opjevanu i proslavljenu u mnogim kulturama svijeta, posebice u Engleskoj, Francuskoj i Njemačkoj.

Rastrojen zbog izdaje dvoje ljudi koje je najviše na svijetu volio, svoje žene Guinever i najdražeg viteza Lancelota, kralj Artur je izgubio volju za životom. Moćno kraljevstvo koje je godinama gradio sa svojim vitezovima okruglog stola, rušilo se kao kula od karata. Najveći dragulj kraljevstva, prekrasni kraljevski glavni grad Camelot, postao je prijestolje kaosa, polusrušena gomila kamenja, bez sjaja i bez budućnosti. Vitezovi se odlučuju na očajnički korak: pronaći Sveti Gral, moćnu relikviju, koja onom tko pije iz nje udahnjuje novi život.

I tako su krenuli, vjerni svom kralju i istrajni u želji da mu pomognu. Tražili su godinama. Uzalud. Mnogi su umrli na putu, na kojem nije bilo putokaza. Kad je sva nada propala, najmlađi od vitezova, Parsifal, pronašao je čudan dvorac, kojim je vladao stari Kralj ribara, čuvar Grala, kojeg su tako nazivali jer je bio hrom i nemoćan da jaše pa mu je ribarenje bilo jedina razonoda. Njegovo je kraljevstvo također bilo zapušteno, činilo se kako tamo ništa ne uspijeva.

Kralj je pozvao mladog viteza u goste. Boraveći na dvoru, Parsifal je shvatio da dvorjani svako toliko prenose Sveti Gral iz sobe u sobu. Budući da su ga majka i učitelj u mladosti odgajali da ne postavlja suvišna pitanja, Parsifal je šutio i samo promatrao što se događa. Na njegovu žalost, drugoga dana je prognan iz dvorca a kako se nije usudio pitati kralja o njegovoj bolesti, nije dobio ono što je tražio ostavivši tako svoju životno svrhu neispunjenom.