Pitanje koje se sada samo po sebi nameće je sljedeće: Ako ljudska osjetila više nisu ključno mjerilo ispitivanja stvarnosti, što ih zamjenjuje? Odgovor kompetentne manjine unutar svakog znanstvenog područja, posebice s najviših znanstvenih razina, nedvosmislen je: "Unutarnje iskustvo ili svijest". Tako na primjer dobitnik Nobelove nagrade, neurolog Roger Sperry, u svojoj knjizi Search of Beliefs to Live by Consistent with Science govori o tome kako je "odbacio gledište po kojem znanost apsolutno nema potrebe svjesno pribjegavati mentalnim ili duhovnim snagama" te naglašava da će "sudbina biosfere ovisiti o prioritetnim ljudskim vrijednostima."

U poslovnom svijetu naglasak na svjesnost u okviru nove paradigme dodatno podiže značaj čovjeka i uključuje subjektivno iskustvo prilikom odlučivanja. Lideri nove paradigme stoga prije uvažavaju unutrašnju mudrost i autentičnost ljudi negoli vanjske impersonalne snage. Oni cijene svaku osobu ili kako je jednom priliko jedan od njih rekao "posluju kao da je samo čovjek bitan." Robert Haas, predsjednik uprave Levi Straussa tako tvrdi da će "...se ključna razlika između korporacije budućnosti i sadašnjosti ogledati manje u proizvodima ili opremi koju koriste, već u ljudima - tko će za njih raditi, zašto će raditi i što će rad djelatnicima značiti."


Staro i novo

Stoga jedan od odgovora na pitanje: "Što predstavlja novi svjetonazor u poslovanju?" glasi: poslovati iz dubine unutarnje svijesti, povezane sa sviješću drugih ljudi i prirode. Jednostavno rečeno, to znači da je svatko od nas svjestan postojanja svoje unutarnju mudrosti i izvornosti, poput drugih ljudi koji nas okružuju. Jer svi fizičari, kibernetičari, ekolozi, biolozi, kemičari i drugi znanstvenici koji funkcioniraju na temelju nove paradigme nam stalno naglašavaju kako je sve jedno i kako je sav živući svijet povezan. Sve i svatko na neki je način povezan sa svime ostalim. U kontekstu svakodnevnog biznisa to znači da naglasak prelazi na kategorije kao što su povezanost, kreativnost, suosjećanje i intuicija. Došlo je vrijeme u kojem slobodno možemo koristiti naše najviše potencijala te istovremeno preuzeti odgovornost ne samo za sebe same, već i za druge ljude, zajednicu i okoliš u kojem živimo.

Nova paradigma postaje još jasnija kada se usporedi sa starom paradigmom poslovanja na koju još uvijek nailazimo u svakodnevnom životu. Taj stari znanstveni svjetonazor najbolje je opisati Newtonovim mehanicističkim stajalištem kroz metaforu satnog mehanizma. Iako je moderna znanost odbacila navedeno stajalište proglasivši ga "nerealnim", današnja kultura kao i poslovne strategije još se uvijek uvelike temelje, na našu veliku štetu, na toj ideji. Stvorili smo organizacije koje funkcioniraju na principu krute hijerarhije, u kojima se na ljude gleda kao na zamjenljive komponente, a rad se odvija na principu naloga "odozgo prema dolje". Ti nalozi dolaze od menadžera koji su učeni da vrijednosti i intuicija pojedinca nemaju baš nikakvu vrijednost, da je racionalnost na temelju "objektivnih" podataka jedini ispravan način donošenja odluka te da je znanost menadžmenta najbolje opisana kao "djelovanje preko drugih ljudi", kao da su ljudi nekakve komponente koje se menadžerima nalaze na putu, a ne ključni čimbenici uspjeha koji kroz svoj doprinos rastu kao individue.