Nema više sumnje da je velika promjena o kojoj svi govore započela. Futurist Willis Harman često napominje kako "...početak ovog stoljeća predstavlja razdoblje temeljne transformacija modernog svijeta, opseg i značenje kojega tek naslućujemo.... Uloga biznisa apsolutno je presudna u toj transformaciji."

Filozof i učenjak Huston Smith o tome kaže: "Nešto se veliko dogodilo čovjeku zapada, tiho i nepovratno. Njegov pogled na život i svijet toliko je radikalno promijenjen da će s povijesnog aspekta dvadeseto stoljeće vjerojatno biti uspoređeno - s četvrtim koje je svjedočilo trijumfu kršćanstva i sedamnaestim, dobom svitanja moderne znanosti - kao jedno od veoma rijetkih vremenskih razdoblja koja su rodila radikalno novu epohu ljudske misli. U ovoj promjeni, koja je tek u tijeku, predstavnici generacija današnjice igraju bitnu, iako ne još u potpunosti prepoznatu ulogu."

Jer suglasje postoji, u cijelome svijetu, među uglednicima i stručnjacima mnogih disciplina. Na samitu Rimskog kluba je tako rečeno da se "...danas nalazimo u ranoj fazi formiranja novog tipa svjetske zajednice koja će se od današnje razlikovati u istoj mjeri u kojoj se postindustrijska era razlikovala od društva agrarnog perioda." Attali napominje kako bi ta promjena mogla biti "daleko potpunija od korištenja pare i električne energije u devetnaestom stoljeću, srodnija otkriću vatre primitivnih plemena."

Čehoslovački Predsjednik Václav Havel svoj je govor na World Economic Forumu usmjerio na proces kojeg je nazvao "krajem modernog doba", doba dominantnog uvjerenja da je "svijet i postojanje kao takvo, zatvoren kognitivan sustav kojim upravljaju konačni univerzalni zakoni... koje čovjek u cijelosti može razumjeti i racionalno iskoristiti za svoju vlastitu korist." Stara paradigma (iako nije upotrijebio te riječi), po njegovom je mišljenju predstavljala "kult obezličene objektivnosti". U novoj eri, nadodao je Havel, "političari će iznova morati postati ljudi koji će vjerovati ne samo objektivnoj interpretaciji stvarnosti, već i vlastitoj duši."

Stara industrijsko-znanstvena paradigma polako umire, dok se nova tek treba u potpunosti roditi. U tom se svjetlu javljaju neki novi, još nejasni odgovori na ključna pitanja o društvenom kontekstu unutar kojeg se poslovanje odvija. U tom je smislu možda najvažniji doprinos sve većeg broja autora što potiču javnost da ne okreće glavu od poteškoća u svijetu, što "zadržavaju pozornost" kako to Joanna Macy kaže i nastavljaju postavljati pitanja o načinu na koji se biznis i poslovni ljudi u njemu na najbolji način mogu uklopiti u ovu masivnu društvenu transformaciju.