Presudna karakteristika održivog gospodarstva će svakako biti odbijanje trenutno slijepog slijeđenja neograničenog rasta. Svrha gospodarske aktivnosti transformirat će se iz povećanja BNP-a u povećanje ljudskog blagostanja.

U ovom trenutku gospodarski rast može znatno uvećati ljudsko blagostanje, ali samo pod određenim uvjetima. Prvo pitanje koje si stoga moramo postaviti jest: Rast čega? Proizvedena dobra i usluge moraju biti dragocjene i korisne. Drugo pitanje jest: Rast za koga? Tek kada distribucija proizvedenih dobara i usluga bude dovoljno široka, stvorit će se preduvjeti za povećanje općeg blagostanja. Na kraju se moramo upitati: Rast po kojoj cijeni? Koristi gospodarskog rasta moraju prevladati socijalne i ekološke troškove proizvodnje.

Drugim riječima, gospodarski rast se u kontekstu održivosti neće definirati u kvantitativnom smislu, kao puko povećanje proizvodnje, već u kvalitativnom, kao povećanje ljudskog blagostanja. Takav novi koncept rasta i pomak od kvantitete na kvalitetu tipičan je, općenito gledano, za promišljanje nove paradigme. Istovremeno, u potpunosti je usklađen sa sustavnim gledištem na život. U živućem svijetu, rast uvijek ima kako kvantitativnu tako i kvalitativnu dimenziju. Za ljudsko biće, na primjer, rast prije svega označava kvalitativno, unutarnje duhovno sazrijevanje, a ne samo kvantitativni rast u smislu povećanja tjelesne visine i težine. Isto važi i za sve živuće sustave. Koncept rasta sustava kvalitativan je i višedimenzionalan.


Nove vrednote

Budući da se mnogim aspektima takvog kvalitativnog gospodarskog rasta ne može pridodati novčana vrijednost, isti će se morati implementirati kroz politički proces. Ne-monetarni odabir koji se mora napraviti zapravo je politički odabir na temelju vrednota. Sve nas to dovodi do najvažnijeg aspekta trenutačne promjene paradigme, pitanja vrednota.

Dosad sam u tekstu naglašavao značaj percepcije i mišljenja. No, kada bi samo oni bili problem, promjena paradigme bila bi mnogo lakša. Jer na svijetu danas živi veliki broj briljantnih mislioca, predstavnika novog svjetonazora, koji bi mogli uvjeriti naše političke i korporativne lidere u stvarne dobrobiti sustavnog razmišljanja. Nažalost, taj je problem samo dio priče. Promjena svjetonazora zahtijeva ne samo ekspanziju percepcije i načina razmišljanja, nego i naših vrednota.