Integracija učenja i rada zahtijeva, na kraju, postavljanje teških pitanja i odbacivanje temeljnih postavki koje su odavna smatrane neupitnom istinom. Takvo odricanje dalje zahtijeva otvaranje pojedinca, njegove psihe, stavova i uvjerenja. Zbog toga, viši bi menadžeri naročito morali paziti na kulturu organizacije koju zaposlenici usvajaju. Kultura bi trebala biti prožeta vrijednostima koje podržavaju zajedničko učenje, namjesto kulture udovoljavanja zahtjevima. Zbog navedenoga, najviše teškoća u procesu promjene obično imaju osobe na najvišim položajima (a ujedno i najstariji) i to iz dva razloga:
- najduže su u organizaciji;
- sustav ih je izabrao za uzore; 

Očito je da ne postoji jednostavan odgovor na pitanje "Kako izgraditi organizaciju koja uči?" Možda je tako i bolje. Odgovori na pitanja koja započinju s "kako" obično su vrlo površni. Osobno vjerujem da su najvažnija pitanja ona koja započinju sa "što":
- što trebamo učiniti da postanemo konkurentniji?
- što uistinu želimo?
- u što uistinu vjerujemo?
- želimo li doista raspodijeliti moć?
- vjerujemo li uistinu da se trebamo drugačije organizirati?

Ukoliko odgovori na ova pitanja nisu kristalno jasni – ukoliko postoji bilo kakva podvojenost – tada različita nastojanja i strategije neće puno pomoći. Prva linija to jako dobro zna: "ništa ne može nadomjestiti predanost".

Komentar

Alan Žepec

Kada sam uzeo u zadatak napisati komentar na tekst Petera Sengea, nisam bio siguran da sam donio pravu odluku. Kako da komentiram autora takvog kapaciteta, a da ne zvučim pretenciozno? Jedan od glavnih razloga zašto sam to ipak učinio je što sebe nalazim u vrijednosnom sustavu koji čitam kod Sengea. U ovom tekstu nas Senge uvodi u priču pokušaja izgradnje učeće organizacije kr

pročitaj...