Poznate su im metode širenja utjecaja u progresivno rastućem omjeru. Prilikom posljednjeg posjeta CIDA-i, upoznala sam skupinu od 30 studenata posebno obučenih u sklopu edukacije o SIDA-i koji su se vratili u svoja sela kako bi svoje sumještane podučili o virusu HIV-a i SIDA-i. Svaki se student obvezao posjetiti tisuću mještana. Srela sam ih po njihovom povratku s vikenda… bili su jako ponosni jer su u četiri dana proveli edukaciju o SIDA-i na 30000 stanovnika sela. U pripremi je bila izobrazba druge skupine studenata koji će potom obrazovati lokalno stanovništvo za upravljanje novcem, kreditima i bankovnim uslugama.

Entuzijazam i radost koji zrače na CIDA-i u oštrom su kontrastu s drugim obrazovnim ustanovama. Namjesto da CIDA-u smatramo zanimljivim odmakom od uobičajenih standarda, trebalo bi ih prije istaknuti kao primjere za  budućnost. Mladi lideri koji se razvijaju na CIDA-i pokazuju snagu idealizma njegovanog u zajednici, pokazuju kako je služenje drugima izvor radosti i energije i kako se zajedničkim naporima možda i može promijeniti svijet. Nitko na CIDA-i ne djeluje sam, odvojen od ostalih. Radeći zajedno u zajednici koja ih podržava, svatko razvija svoje jedinstvene vještine i liderske sposobnosti. Na taj način uspijevaju održati svoj entuzijazam za vođenje u vremenima kada su problemi njihove zemlje i cijelog afričkog kontinenta naizgled nerješivi.

Komentar

Vlatka Kutnjak

Čitajući članak "Zajednice prakse – potpora novim liderima" Margaret J. Wheatley, ne mogu a da se ne složim s prvim pitanjem autorice: ''Kakvo je ovo vrijeme u kojem živimo?'' Okrenemo li se oko sebe, svjedoci smo velikih i brzih promjena okruženja kojima nas mediji svakodnevno zasipaju. Novine, televizija i Internet prepune su prirodnih katastrofa, ratnih sukoba, galopirajućih kl

pročitaj...