Prema teoriji X, institucije se suočavaju sa problemom inoviranja jer ljudi ne posjeduju urođenu želju i volju za inoviranjem. Stoga se jednostavno rješenje, u vidu regrutiranja najsposobnijih nameće samo od sebe. No, takav je pristup diskutabilan. "Nemamo prave ljude" odličan je izgovor lidera, adekvatan za svako vrijeme i sve okolnosti. Osim toga, skreće pozornost s njihovog osnovnog zadatka, a to je pomoći podređenima da zajedno učine više nego što bi mogli svaki zasebno. Ako pak, s druge strane, prihvatimo teoriju Y, po kojoj ljudi dolazi na posao (ili to barem ponekad učine) sa željom da učine nešto zaista značajno i kako bi ostvarili "povrat na svoju građansku dužnost" (P. Drucker), tada problem inoviranja poprima novu dimenziju i postaje mnogo veća zagonetka koja se ne može olako pripisati nesposobnosti zaposlenika. Čini se da je ključne postavke koje je predstavio Peter Drucker mnogo teže realizirati nego li se to čini na prvi pogled. Potrebno je razumjeti zašto sposobni i kvalitetni ljudi, željni inoviranja i stvaranja nikako ne uspijevaju u svojim namjerama.

Spoznati svrhu

Istraživanje možemo započeti s pitanjem: što je to misija? Teško je fokusirati se na nešto što ne razumijemo u potpunosti, a osobno mi iskustvo ukazuje na mnoge nejasnoće u promišljanjima o misiji, viziji i vrijednostima.

Većina je današnjih organizacija razvila svoje izjave o misiji, svrsi, viziji, i na papir stavila popis vrijednosti do kojih im je stalo. Unatoč tome, malo je primjera u kojima su takva nastojanja donijela istinski preobražaj. Još i gore, uzvišeni ideali na papiru koji se ne podudaraju sa stvarnim životom stvorili su sveprisutni cinizam kod zaposlenika.

Prva zapreka za ispravno razumijevanje misije je jezik. Mnogi lideri poistovjećuju izraze misija i vizija misleći da te riječi - i razlike među njima - nisu od velike važnosti. No, riječi su važne… jako važne. Svaki jezik je po svojoj prirodi nesređen, te ga se upravo stoga mora obazrivo koristiti. Liderima je jezik osnovno pomagalo. Oni ne koriste alate, pile i čekiće, opremu, pa čak ni računala kako bi ispravno obavili svoj posao. Suština vođenja - koja okupira 98% vremena - jest komunikacija. Uspješno vođenje stoga zahtijeva uređivanje domene koja okupira 98% vremena, domene riječi.

U rječniku koji, za razliku od računala, jest suštinsko pomagalo lidera - se nalaze mnoga objašnjenja riječi misija. Najprikladnija definicija misije je: "osnovna svrha organizacije, razlog njezinog postojanja." Vizija je, nasuprot tome, "slika idealne budućnosti koju želimo ostvariti," dok vrijednosti izražavaju na koji način namjeravamo živjeti dok slijedimo svoju misiju. Zvuči paradoksalno… ako je misija organizacije istinski motivirajuća, ona se nikada potpuno ne ostvaruje. Misija nam pruža neku vrstu orijentira, ne i točan popis postignuća koja želimo ostvariti. Određuje smjer, ne i odredište. Članovima organizacije objašnjava razlog postojanja, zašto rade to što rade, zašto rade zajedno, i kako namjeravaju pridonijeti svijetu. Bez osjećaja misije, nema osnove prema kojoj se određuje zašto su neki planirani rezultati važniji od drugih.

Komentar

Vjekoslav Martinko

Prakticirati inovativnost za mene znači biti sposoban živjeti sa stalnom promjenom. Moći predosjećati promjenu, vidjeti je kako započinje i s povjerenjem reagirati usklađujući se, i što više dodati u nju svoj doprinos. Ono "jedinstveno svoje" po čemu sam drugačiji, moju autentičnost, specifičnost koja se na taj način ostvaruje (potvrđuje) u vremenu i prostoru. Da bih to mog

pročitaj...