Postoji velika razlika između pisanja Izjave o misiji i istinske zasnovanosti na misiji. Istinska zasnovanost na misiji znači da se ključne odluke oslanjaju na misiju - razlog našega postojanja. To znači da se ljudi mogu i trebaju suprotstaviti onim odlukama uprave za koje smatraju da nisu povezane s misijom. To opet znači da je promišljanje i neprekidno pojašnjavanje misije zadatak svakog člana organizacije, zato što, kao što De Geus ukazuje, ona izražava težnje i temeljni identitet određene ljudske zajednice. Nasuprot tome, izjave o misiji obično predstavljaju lijepe zamisli značajne pojedincima, a malo toga govore zajednici kao cjelini. Zamislimo npr. situaciju u kojoj zaposlenici dovode u pitanje odluku uprave zato jer smatraju da nije u skladu sa misijom kompanije. Koliko je takva situacija realna? Navedeno nas dovodi do zaključka da su današnje organizacije u službi onih na vlasti, a ne u službi korporativne misije.

To također djelomice objašnjava zašto je tako teško postići istinsku zasnovanost na misiji… zato jer dolazimo do same suštine, pitanja moći i vlasti. Tu se sve iz korijena mijenja. Zasnovanost na misiji zahtijeva da izvor legitimne moći u organizaciji budu njezine ideje vodilje, a ne pojedinci na vrhu. Sjetite se riječi: "Mi držimo da su te istine same po sebi očite..."?! (riječi iz američke Deklaracije nezavisnosti, op.prev.) Kamen temeljac demokratskoga sustava vlasti nije glasovanje, niti bilo koji drugi mehanizam, već vjerovanje da moć u krajnjoj liniji proizlazi iz ideja, a ne ljudi. Zasnovanost na misiji pretpostavlja opisanu demokratičnost… misija mora biti važnija od nadređenog menadžera. No, mali se broj korporacija pokazao uspješnim u implementaciji takvog pristupa.

Živjeti na opisani način izrazito je teško. Svi smo mi prikriveni pristaše autoritarnih sustava. Još od ranih školskih dana naučeni smo prihvaćati upravo takav sustav upravljanja. Misija i vođenje na temelju vrijednosti zahtijevaju prihvaćanje visokih standarda na osnovu kojih se može prosuđivati ponašanje svake osobe. Pored toga, mnogo je lakše donositi odluke zasnovane na "brojevima", navici, potiskivanjem osjećaja, nego li na temelju apstraktnih kategorija kakve su misija ili vrijednosti koje traže kontinuirano promišljanje.

Ipak, moguće je i to. Najveća svjetska kompanija nije Microsoft, General Electric ili Mashushita, već VISA International čiji je godišnji promet 1997. godine premašio 1.25 bilijuna US$. Kada bi zbrojili bilance svih organizacija unutar VISA grupe u skladu s uobičajenom bankarskom praksom, procjenjuje se da bi njena tržišna vrijednost premašila 333 milijarde US$. No, VISA nije tipična korporacija... VISA je mreža od 20 tisuća članova - vlasnika koji su jedni drugima istodobno "kupci, dobavljači i konkurencija", kako je to rekao Dee Hock, osnivač i direktor. VISA-in inovativni sustav upravljanja izrastao je iz dugotrajnog nastojanja da se pojasni cilj. Nakon godina rada, cilj je uobličen u izjavu: "stvoriti vodeći svjetski sustav za razmjenu vrijednosti."
"...potpuno pojasniti cilj i načela temeljena na najdubljim uvjerenjima članova organizacije najteži je i ujedno najvažniji posao menadžera" kaže Dee Hock i nastavlja:

"...bez toga nemoguće je stvoriti poduzeće sposobno za samo-organizaciju… sposobno za uravnoteženje disperziranih funkcija odlučivanja i kontrole s osjećajem uzajamne povezanosti na svim razinama."

Komentar

Vjekoslav Martinko

Prakticirati inovativnost za mene znači biti sposoban živjeti sa stalnom promjenom. Moći predosjećati promjenu, vidjeti je kako započinje i s povjerenjem reagirati usklađujući se, i što više dodati u nju svoj doprinos. Ono "jedinstveno svoje" po čemu sam drugačiji, moju autentičnost, specifičnost koja se na taj način ostvaruje (potvrđuje) u vremenu i prostoru. Da bih to mog

pročitaj...