Vizija

Definirati konačne rezultate drugi je preduvjet za unapređivanje inovativnosti, lakši od određivanja misije i vrijednosti. Menadžeri su po prirodi pragmatični; najviše ih zanimaju rezultati što navodi pitanja: kako i na koji način?, a ne samo na pitanje: zašto? Veoma je važno da menadžeri vode brigu da kratkoročni ciljevi ne skrenu pozornost s dugoročnih. Jezik je također veoma važan. Vizija - slika budućnosti koju želimo stvoriti - zapravo predstavlja rezultate kojima težimo. Kao takva, vizija je praktično sredstvo, prije nego li neki apstraktni pojam. Vizije mogu biti:
- dugoročne;
- srednjoročne;

Mogući je istodobni suživot više vizija… vizija koje obuhvaćaju uzajamno komplementarne vidove onoga što ljudi žele stvoriti, kao i različite vremenske okvire. Lideri koji nemaju viziju sa naporom pojašnjavaju vlastite namjere. Iako je misija temeljna organizacijska kategorija, također je i nedostatna jer je nemoguće procijeniti uspješnost rada samo na osnovu misije. Lideri se moraju potruditi i riječima uobličiti "sliku budućnosti koju želimo stvoriti."

Lideri stoga moraju ozbiljno shvatiti posao stvaranja organizacijske misije i vizije. Rezultati malo znače ako nema svrhe iz jednoga praktičnoga i važnog razloga: misija usađuje strast i strpljenje za dugi put. Premda vizija također stvara strast, mnoge neuspjele pothvate obilježila je upravo strast bez strpljenja.
Jasna misija i vizija nisu samo djelatna već i duhovna potreba. Misija je zvijezda vodilja, dugoročni cilj koji omogućava uravnoteženje neizbježnih nesuglasica i neslaganja; dugoročnog i kratkoročnog. Vizija pretače misiju u jasno određene rezultate - i upravlja rasporedom vremena, energije i resursa. Osobno iskustvo mi govori da će duboki osjećaj svrhovitosti zaživjeti tek kroz snažnu viziju. Ljudske strasti prirodno se materijaliziraju kroz proces istinskog nadahnuća sudionika. Zajedno, misija i vizija ispunjavaju duboku potrebu: sva ljudska bića imaju neki svrhu, smisao postojanja. Većina vjeruje da postoji nešto mnogo važnije od same kupnje ili prodaje. Suštinu svakog velikog pothvata čini strast, duboka težnja ljudskih bića za promjenom, utjecanjem na događaje... Iako možda ne izgleda tako, pitanje: "kako mogu doprinijeti?" jači je motivator za mnoge ljude nego li pitanje: "što ja dobivam?"

Ako pažljivo promotrimo prethodne ideje, vidimo da su one vrlo radikalne za današnje društvo i način rada. Usmjerenost na povrat ulaganja - stav po kojem ljudi rade prvenstveno zbog materijalne dobiti - čvrsta su podloga uvjerenjima o ljudskoj prirodi u suvremenome industrijskome društvu. Praksa inoviranja zato ne samo da ugrožava davno utvrđene odnose moći, nego se i protivi postojećim kulturnim normama.

Komentar

Vjekoslav Martinko

Prakticirati inovativnost za mene znači biti sposoban živjeti sa stalnom promjenom. Moći predosjećati promjenu, vidjeti je kako započinje i s povjerenjem reagirati usklađujući se, i što više dodati u nju svoj doprinos. Ono "jedinstveno svoje" po čemu sam drugačiji, moju autentičnost, specifičnost koja se na taj način ostvaruje (potvrđuje) u vremenu i prostoru. Da bih to mog

pročitaj...