Iz tih je razloga PROCJENA temeljna istraživačka inicijativa unutar novoga Društva za organizacijsko učenje (Society for Organizational Learning - SoL), gdje tvrtke, istraživači i konzultanti rade zajedno kako bi unaprijedili organizacijsko učenje. Počinjemo vjerovati da postoji velika razlika između "procjene u svrhu učenja" i "procjene u svrhu ocjenjivanja" s kojom smo se svi uglavnom susretali za svoga života i koja pokreće obrambeni mehanizam. Također, učiti se ne može bez neprekidnog procjenjivanja. Potrebno je stoga da procjenu obavljaju oni koji uče. Svrha takve procjene je učenje samo, odnosno povećavanje sposobnosti ostvarivanja željenih rezultata, a nikako ocjenjivanje drugih ljudi.

Od navike do discipline

Misija, vizija i procjenjivanje zajedno stvaraju ekološki sustav, niz temeljnih odnosa koji sačinjavaju čvrstu podlogu liderstva. Omogućuju ljudima, bez obzira na njihovo radno mjesto, da sudjeluju u oblikovanju vlastite budućnosti. Činjenica da institucije industrijskoga doba još uvijek imaju problema sa sastavnicama procesa inoviranja pokazuje da smo još uvijek daleko od njihove potpune implementacije u svakodnevnom životu. P. Drucker je u pravu kada za inoviranje tvrdi da je "disciplina." Ta riječ ima korijen u latinskoj riječi disciplina, koja znači "učiti." Mnogi ljudi imaju talent, ali pravo učenje zahtijeva disciplinu - proces ostvarivanja potencijala kroz predanost, djelovanje, strast, strpljenje i ustrajnost.

Disciplina inoviranja uspješno se primjenjuje u mnogim ljudskim djelatnostima, posebice u znanosti i umjetnosti. Zanimljivo je da je njezina učinkovita primjena uvijek povezana sa zajednicom pojedinaca udruženih sa zajedničkim ciljem. Snažne zajednice obilježile su inovacije u umjetnosti, npr. rođenje impresionizma, suvremenoga plesa ili jazza. Slično tome, i znanost je, u svome najboljem izdanju, pothvat na kojemu se intenzivno surađuje; čak i onda kada su "suradnici" snažni individualci koji se međusobno nadmeću, njihovo se nadmetanje odvija posredno unutar šire zajednice. Isto je i u poslovnome svijetu - zbiljsko inoviranje često se odvija u suradnji, premda na prvi pogled ne izgleda tako. Neke su studije, poput one Erica von Hippela sa sveučilišta MIT, pokazale da vrlo često najbolje inovacije proizvoda dolaze od samih kupaca. Problem je u tome što organizacija većine poduzeća onemogućuje iskorištavanje tog izvora inovativnoga razmišljanja.

Mišljenja sam da je za unapređivanje discipline inoviranja potrebna suradnja različitih organizacija putem koje mogu učiti jedni od drugih. Lideri moraju naučiti ono što umjetnici i znanstvenici čine stotinama godina. Da bi stvorili nešto novo, ljudi neizbježno prolaze kroz razdoblja velike nelagode. U prijetnjama i nesigurnostima promjene biti zajedno bolje je nego djelovati pojedinačno.

Na jednome od prvih sastanaka SoL-a (koji se tada zvao MIT Organizational Learning Center), prije nekoliko godina, jedan mi je menadžer prišao i rekao: "Potpuno Vas razumijem… sve organizacije uče jedna od druge. Sve mi to sliči na Društvo liječenih alkoholičara za menadžere." Nasmijao sam se i potvrdio gospodinu da je spoznao samu srž problema. Svi mi želimo nadzirati, izbjeći neuspjeh, činiti stvari onako kako smo ih oduvijek činili. Jednostavno smo takvi. Zato smo jedni drugima potrebni u suzbijanju starih navika.

Komentar

Vjekoslav Martinko

Prakticirati inovativnost za mene znači biti sposoban živjeti sa stalnom promjenom. Moći predosjećati promjenu, vidjeti je kako započinje i s povjerenjem reagirati usklađujući se, i što više dodati u nju svoj doprinos. Ono "jedinstveno svoje" po čemu sam drugačiji, moju autentičnost, specifičnost koja se na taj način ostvaruje (potvrđuje) u vremenu i prostoru. Da bih to mog

pročitaj...