5. Kvaliteta svijesti određuje performanse

Vjerujemo da opisane promjene u znanosti i menadžmentu odražavaju šire obrasce uočene kroz istraživanja spoznaje i druga istraživanja provedena u okvirima društvenih znanosti. Na primjer, noviji radovi znanstvenika na području ljudske spoznaje, Fransisca Varele i Eleanor Rosch kao i fenomenologa Henrija Bortofta, ukazuju na povećanu pozornost koja se ukazuje metodama prvog lica koje omogućavaju pojedincima da pristupe različitim razinama svog iskustva (Varela, 2000., Depraz, Varela i Vermersch, 1999., Varela i Shear, 1999.). Nakon lingvističkog zaokreta kojeg je filozofija prošla u 20. stoljeću kada je fokus pozornosti premješten sa svijesti pojedinca prema inter-subjektivnom području jezika, te nakon akcijskog zaokreta u društvenim znanostima koji je omogućio prijelaz s promatranja na istinsku promjenu društvenog ponašanja (Lewin, 1952., Argyris 1992., Torbert 2001., Senge i Scharmer, 2001., Reason i Bradbury, 2001.), čini sa da u današnje vrijeme ulazimo u razdoblje nove promjene perspektive iz koje promatramo svijet. Nova promjena perspektive odnosi se na preusmjeravanje pozornosti s opipljivih ("tvrdih") čimbenika na neopipljive ("mekane") čimbenike oblikovanja društvene stvarnosti. Pod pojmom "opipljivi čimbenici" podrazumijevamo one čimbenike koji su lako uočljivi i dostupni trećim osobama (npr. hodanje ili govor). Pod pojam "neopipljivi čimbenici" svrstavamo kategorije kao što su kvaliteta opažaja ili iskustvo, dakle one kategorije koje su dostupne samo prvom licu. Drugim riječima, ti čimbenici su osobnog karaktera (Varela i Shear, 1999.).

U razdoblju postmodernizma, dakle u osamdesetim i devedesetim godinama prošlog stoljeća, opisano preusmjeravanje pozornosti promatranja posebno je dobilo na snazi postavivši estetsku dimenziju u samo središte znanstvenog razmatranja i istraživanja (Lyotard, 1984.). Postmodernistička promjena perspektiva danas se dodatno proširuje pojačanim zanimanjem za prirodu ljudskog iskustva i iskustvenih doživljaja te načina na koji kvaliteta svijesti određuje kvalitetu provođenja i iskustva, kako pojedinca tako i grupe (Csikszentmihalyi,1990., Pine i Gilmore, 1999., Conlin, 1999., Day, 1999., Jaworski, 1999., Jung, 1999.) Kao posljedica navedenog, suptilnije razine stvarnosti i svijesti polako ali sigurno ulaze u fokus interesa znanosti (Wilber, 2000., Torbert, 2000., Scharmer, 2007.).
 
Eleonor Rosch, psiholog s UC Berkeley-a, ove suptilnije razine iskustva i svijesti naziva primarnim poimanjem (eng. primary knowing). "Um i materija nisu odvojene kategorije", govori Rosch kada opisuje participativno gledanje na spoznaju. "Obzirom da subjektivni i objektivni aspekti iskustva nastaju zajedno kao različiti polovi istog procesa spoznaje, te obzirom da su dio istog informacijskog polja, oni su već spojeni u trenutku njihova nastajanja. Ako osjetila zaista ne mogu opaziti stvarnost, te ako su umjesto toga samo dijelovi cjeline koju čine um i materija, tada moramo radikalno preispitati razumijevanje procesa opažanja." (Rosch, 1999.).

Za lidere u poslovnom svijetu važnost primarnog poimanja ne odnosi se samo na generalnu promjenu od "proizvodnje proizvoda" prema "proizvodnji smisla" (Brown i Duguid, 2000.), nego što je još važnije, na izazove lidera u naslućivanju, razumijevanju i ostvarivanju novonastajućih poslovnih prilika i mogućnosti. Da bi uspješno obavljali svoj posao u okolini obilježenoj visokom tehnologijom, moderni lideri će morati razviti nove spoznajne sposobnosti koje se odnose na zamjećivanje neopipljivih, izvora znanja i razumijevanja (Jaworski i Scharmer, 2000.).


6. Što su veće promjene, sve više toga ostaje isto

Pa ipak, usprkos čestih govora u prilog razvoju nove ekonomije i "nelinearnog" liderstva koje bi trebalo pomoći u stvaranju takve ekonomije - liderstvo se u stvarnoj praksi veoma malo promijenilo. Uzrečica "Plus ça change, plus c'est la même chose" - što su veće promjene, to sve više toga ostaje isto - odlično oslikava pravo stanje. Wanda Orlikowski s MIT-a govori o tome kako "...ljudi stalno čine više istog. Veoma često se događa da se naša praksa - iako je zadani cilj promijeniti način rada s novom tehnologijom - u stvarnosti nimalo ne mijenja. Tehnologija se mijenja. Način rada se ne mijenja jer se obično koncentriramo na povećanje broja istovjetnih aktivnosti. Vrlo se rijetko susreću pojedinci i organizacije koji su spremni improvizirati, inovirati i mijenjati strukturu posla kojeg svakodnevno obavljaju." (Orlikowski, 1999.)

Usporedo s procesom sve snažnijeg povezivanja koji se događa u svijetu uz pomoć novih tehnologija, čini se da životi pojedinaca postaju sve otuđeniji. Lucy Suchman koja je zaposlena u kompaniji Xerox i predaje na Sveučilištu Lancaster, upućuje na modernu pojavu kod većine osoba u današnjem svijetu - okupiranost samo-definiranim svjetovima - koja nas u konačnici izolira i odvaja od stvarnog svijeta u kojem živimo (Suchman, 1999.). Andy Grove iz Intela je tu pojavu pojasnio sljedećim riječima: "Brzina kojom se biznis odvija ima svoje granice. Ljudski um se ne može ubrzati. Također, ne može se ubrzati niti razmjena ideja. Kada navedeno stavimo u kontekst rada sa znanjem, 21. stoljeće funkcionira na isti način kao i 20. stoljeće." (citat u Jung, 2000.). Usprkos očitoj potrebi za novim načinima vođenja, strateškog promišljanja i organiziranja, stvarni menadžerski procesi su se u većini današnjih organizacija veoma malo promijenili (Jung, 2000., Argyris, 1999.).
 
Obzirom na navedeno, izazov lidera se očituje u razvoju "akcijskog znanja" (eng. knowledge for action, Chris Argyris), odnosno novih sposobnosti koje im pomažu da dostignu samu suštinu post-industrijskog liderstva: razvoj veće kvalitete prepoznavanja obrazaca i inoviranja "pomicanjem mjesta" iz kojeg sustav djeluje, tj. razvoj sposobnosti uočavanja dubokih i suptilnih područja iz kojih ponašanje, inovacije i promjene izviru. (Scharmer, 2000. i 2007.)

Komentar

Miljenko Cimeša

Kada sam u prosincu 2002.g. prvi puta pročitao ovaj tekst preplavili su me osjećaji uzbuđenja zbog susreta s vrlo poticajnim idejama. Po mom mišljenju ključne ideje ovog teksta jesu: 1. Važna "slijepa točka" u filozofiji, društvenim znanostima i znanosti menadžmenta 20. stoljeća leži upravo u nesposobnosti percipiranja cjelovitog procesa formiranja društvene stvarn

pročitaj...