9. Sebstvo je “ušica igle”

Središnje mjesto u fenomenologiji disperziranog liderstva zauzima razumijevanje načina stvaranja/oblikovanja društvene i menadžerske stvarnosti, i to s gledišta aktivnog sudionika, tj. pozicije "Ja" ili pozicije Sebstva, kako pojedinačno tako i kolektivno.

Proces osvješćivanja, na što ukazuju najnoviji rezultati istraživanja iz područja neuro-fenomenologije, određen je s tri specifična "znaka" ili točke infleksije. Svaki znak ili točka infleksije mijenjaju strukturu opažaja/pozornosti s jedne razine nastajanja na druge:

1. od "suspenzije" - prevazilaženja ponavljajućih, uobičajenih obrazaca,
2. prema "preusmjeravanju" - pomicanju fokusa pozornosti od objekta promatranja prema njegovom izvoru,
3. te prema "napuštanju" - promjeni kvalitete pozornosti pojedinca koju obilježava traganje za nečim, prema dopuštanju da se to nešto jednostavno "dogodi u nutrini pojedinca ili kolektiva." (Varela, 2000., Depraz, Varela i Vermersch, 1999., Varela i Shear, 1999.)
 
Zadatak fenomenologije liderstva bi se trebao odnositi na mapiranje opisanih skrivenih unutarnjih područja utvrđivanjem i opisivanjem točaka infleksije u području stvaranja/oblikovanja društvene stvarnosti. Takvi opisi bi trebali potjecati s gledišta aktivnog liderovog "Ja" - s gledišta donositelja odluka u svijetu biznisa.

U današnje vrijeme svakodnevna liderska praksa se primarno fokusira na ono što je vidljivo. Značaj mapiranja nevidljivih odnosno "skrivenih" područja liderstva ogleda su u razvoju dublje razine razumijevanja i svijesti što nadalje pozitivno utječe na unapređenje kvalitete donesenih odluka i stvaralaštvo.


10. Stvaranje znanja i inovacije nastaju na "Mjestu"

Bez vremenskog, prostornog i relacijskog konteksta postoji samo informacija, a ne i znanje (Nonaka i Konno, 1998., Kao, 2000.). Stvaranje znanja uvijek ovisi o kontekstualno određenoj percepciji, spoznaji i akciji (Orlikowski, 2000., Suchman, 1987.) - ili o Ba - kako pojavu naziva Ikujiro Nonaka, koristeći se japanskom inačicom za pojam "mjesto". Nonaka tvrdi da kvaliteta Ba određuje kvalitetu stvaranja znanja i da zajednički kontekst ili Ba ne pripada umu bilo kojeg pojedinca, već bi se prije moglo govoriti da Ba nastaje iz međudjelovanja, iz obrazaca odnosa koji se razvijaju između suradnika, članova tima (Nonaka i Konno, 1998.).
 
Prema japanskom filozofu Kitaru Nishidi, svaki Ba ima tri dimenzije:

1. Fizičku dimenziju (objektivnost),
2. Dimenziju mentalnih i društvenih odnosa (intersubjektivnost),
3. Samo-transcendirajuću dimenziju trans-subjektivnosti.
 
John Kao, osnivač tvrtke The Idea Factory, laboratorija za inoviranje smještenog u San Franciscu, govori: "Vjerujemo da je fizički prostor uistinu važan... također vjerujemo da bi taj fizički prostor trebao imati sposobnost promjene svrhe u zavisnosti od spoznaje ili namjere." The Idea Factory se koristi raznim kazališnim i dizajnerskim konstelacijama kako bi potaknula proces inoviranja kod svojih klijenata. Kao nastavlja: "Posjetitelji kazališnih predstava brzo zaboravljaju detalje fizičkog prostora ako im je iskustveni doživljaj predstave bio pozitivan. Zaboravljaju da sjede u stolicama s crvenim jastucima, da u kazalištu postoji određeni broj redova stolica, te da postoji određena vrsta arhitekture... a sve zato što nastaje "suspenzija" nevjerice koja zatim mijenja mentalne modele. Gledatelj biva uključen u događaje koji se odvijaju na pozornici, s glumcima na pozornici razvija projektivnu identifikaciju, a sve to dovodi do posebnog stanja 'toka' kada nestaje osjećaj vremena i prostora i kada gledatelj jednostavno biva uvučen u priču." (Kao, 2000.)

S obzirom na navedeno, prva razina Ba odnosno fizička razina, olakšava nastanak druge, mentalne razine. "To je činjenica koju posebno naglašavamo u radu s kompanijama... klijente neprestano podsjećamo da moraju uvidjeti i razumjeti 'vlastitu priču'. Velika je razlika između onoga što ljudi fizički rade na svom radnom mjestu i mentalnog prostora u kojem za to vrijeme borave, što je u direktnoj korelaciji s time da li se osjećaju ili ne osjećaju dijelom priče organizacije u kojoj rade."

Druga razina Ba, ako je uspješno provedena, pospješuje nastajanje treće, spiritualne suštine mjesta. "Ako proces funkcionira", nastavlja Kao, "napredujete prema trećoj razini koja čini opet novu dimenziju. Veliki Zen filozofi i praktičari ukazuju da u trenutku prosvjetljenja prostor i vrijeme poprimaju drugačiji smisao i da se razvija posebna jasnoća misli. Ta iskra novog uvida ili satori, kojeg bi trebalo promatrati više kao posebnu kvalitetu iskustva u osobnoj spiritualnoj praksi nego kao izolirani događaj, predstavlja opet novu dimenziju."

Ako su Pine i Gilmore u pravu kada tvrde da smo napustili proizvodno-uslužni oblik ekonomije i ušli u razdoblje stvaranja i kreiranja doživljaja za klijenta ili potrošača, tada je sposobnost podržavanja su-kreiranja iskustva, prema naputku kojeg je Kao opisao u prethodnom dijelu teksta, od ključnog značaja za vođenje i upravljanje organizacijama.

Komentar

Miljenko Cimeša

Kada sam u prosincu 2002.g. prvi puta pročitao ovaj tekst preplavili su me osjećaji uzbuđenja zbog susreta s vrlo poticajnim idejama. Po mom mišljenju ključne ideje ovog teksta jesu: 1. Važna "slijepa točka" u filozofiji, društvenim znanostima i znanosti menadžmenta 20. stoljeća leži upravo u nesposobnosti percipiranja cjelovitog procesa formiranja društvene stvarn

pročitaj...