11. Primarno poimanje: "Mjesto" iz kojeg djelujemo

Treća razina Mjesta o kojoj Kao govori odnosi se na neku drugu kvalitetu znanja i spoznaje, onu koju Eleanor Rosch naziva primarno poimanje ili mudra svijest (eng. primary knowing).

"Primarno poimanje", govori Rosch u pokušaju da opiše kako se ono razlikuje od uobičajene spoznaje, "je znanje koje nastaje iz povezanih cjelina (prije negoli iz izoliranih dijelova) i uz pomoć nepromjenjivog, direktnog predočavanja. Takvo je znanje 'otvoreno' prije negoli determinirano, prožeto osjećajem bezuvjetne vrijednosti (prije negoli uvjetno korisno), i sastavni je dio čina spoznaje po sebi. Djelovanje iz te pozicije izvornog znanja trebalo bi biti spontano, prije negoli rezultat bilo kakvih odluka; ono je uvijek ispravno budući da se zasniva na nečem većem od pojedinca samog... takvo djelovanje ponekad može biti strašno efikasno." (Rosch, 2007.)

Primarno poimanje, nastavlja Rosch, se zasniva na činjenici da um i materija nisu odvojeni, već naprotiv, da su oni dijelovi istog, sveprožimajućeg polja: "Sposobnost spoznaje u nekom smislu predstavlja polje koje sâmo sebe spoznaje... slijedite li svoju vlastitu prirodu dovoljno dugo i svakodnevno integrirate nove spoznaje, slijedite li je u njezinom kretanju i promjenama, slijedite li je dovoljno dugo i spremno napustite sve postavke i razmišljanja o sebi, tada ćete otkriti da ste zapravo izvorno biće, izvorni način postojanja.

Izvorni način postojanja prepoznaje prilike i djeluje na svoj vlastiti način. Kada osjetimo i prođemo kroz opisano iskustvo tada znamo da mi ljudi ne djelujemo iz pozicije odvojenog bića kako nam se to obično čini. Pojedinac ne može ništa uraditi kako bi doživio opisano iskustvo, osim da prakticira "izvorni život", da osjeti njegovu "vibraciju" kako bi sebe podesio na pravu "frekvenciju". Primarno poimanje vas zapravo želi voditi, te ako mu dozvolite, ono će to i učiniti." Kada djelujemo na toj razini poimanja, aktivnosti obavljamo bez prisutnosti racionalne svijesti, čak i bez osjećaja da "ja uopće nešto radim" (Rosch, 1999.).
 
Važnost primarnog poimanja za vođenje organizacija pronalazimo u novim izazovima koje moderni poslovni svijet postavlja pred lidere 21. stoljeća. Obzirom da smo već ušli u novo vrijeme velike brzine poslovanja, lideri organizacija će od danas pa ubuduće sve više morati razvijati svoje sposobnosti naslućivanja novoga koje se rađa iz ničega te hitrog materijaliziranja tog novog u svijetu.

Najvažniji proces liderstva budućnosti duboko je povezan sa sposobnošću "dubokog poimanja" (eng. presencing): upotrijebiti sebe i svoje sebstvo da bi se osjetilo i oživotvorilo ono što želi nastati u svijetu (Scharmer, 2000 i 2007., Jaworski i Scharmer, 2000.).
 

12. Organizacije: sfere odnosa u kretanju

U novonastajućem svijetu biznisa, organizacije se najbolje mogu predočiti kao "morfička polja" (Jung, 2000.), ili kako ih Nonaka naziva "organske konfiguracije Ba", različitih konteksta u kretanju. (Nonaka, 2000.) Ideja polja ili Ba dobro objašnjava neke oblike mrežnih struktura, mrežnih odnosa i otvorenih granica sustava.

Biolog Rupert Sheldrake o tome kaže: "Morfička polja se nalaze unutar i uokolo svakog sustava kojeg sačinjavaju te u sebi sadržavaju posebne privlačne elemente. (riječ je o varijablama koje imaju veliku privlačnu snagu potem koje utječu na ponašanje sustava – op.ur.) Morfička polja možete modelirati na više načina, u zavisnosti od privlačnih elemenata." (Sheldrake, 1999.)

Ideja polja ili mreža ne objašnjava tako kvalitetno evoluciju različitih, a ipak međusobno povezanih sfera odnosa (Senge i Scharmer, 2001.). Hagel i Singer u svojim radovima govore da su kompanije u mnogim industrijama u procesu "samorazgrađivanja" u razdvojene jedinice s jednim i samo jednim od navedenih fokusa (Hagel i Singer, 1999.):

1. Odnosi s kupcima, vođeni ekonomijom dosega,
2. Operacije i infrastruktura, vođeni ekonomijom razmjera,
3. Inovacije proizvoda, vođene ekonomijom brzine.
 
Obzirom da se sa sve većom upotrebom Interneta transakcijski troškovi neprestano smanjuju, sve će veći broj kompanija nastojati globalizirati spomenuta tri oblika poslovanja. Nadalje, što više ova tri oblika budu globalizirana, to će se kompanije više usredotočiti na organizaciju na temeljima ekonomije dosega i brzine.

Drugi autori, primjerice Werbach, također zagovaraju razdvajanje u tri dimenzije:

1. Kreativnost,
2. Proizvodnja,
3. Odnosi s kupcima.
 
Međutim, Werbach ne zagovara samo razdvajanje, već govori o tome kako povezati sve tri sfere aktivnosti u jedan sustav putem udruživanja (Werbach, 2000.). Neke od najuspješnijih visokotehnoloških firmi, kao npr. EMC iz Massachusettsa, kompanija koja je postala svjetski lider u tehnologiji skladištenja, razvili su posebne metode kojima istovremeno razdvajaju i povezuju tri sfere poslovanja.

Richard Foster iz McKinsey-a tvrdi da je operativna jezgra uspješnih velikih kompanija okružena onime što on naziva "poduzetničkom Schumpeterijanskom čahurom" koja im omogućava da naslute i eksperimentiraju s novonastajućim mogućnostima koje često predstavljaju glavni temelj stvaranja vrijednosti u svijetu novog biznisa (Foster, 1999.). Koncepcija hipertekstualne organizacije koju su 1995. godine predstavili Nonaka i Takeuchi također naglašava ovaj oblik razdvajanja živućeg sustava kompanije.

Možda se organizacije budućnosti mogu najbolje promišljati u kontekstu razdvojenih sfera odnosa koje se pokreću, isprepliću i povezuju kroz pojedince i povezane timove koji, prema potrebi, sudjeluju u različitim sferama odnosa i stvaranja nove vrijednosti (Day, Jaworski, Jung, Nonaka, Scharmer, Senge, 2000.).
 

Komentar

Miljenko Cimeša

Kada sam u prosincu 2002.g. prvi puta pročitao ovaj tekst preplavili su me osjećaji uzbuđenja zbog susreta s vrlo poticajnim idejama. Po mom mišljenju ključne ideje ovog teksta jesu: 1. Važna "slijepa točka" u filozofiji, društvenim znanostima i znanosti menadžmenta 20. stoljeća leži upravo u nesposobnosti percipiranja cjelovitog procesa formiranja društvene stvarn

pročitaj...