13. Kvaliteta organizacije proizlazi iz međudjelovanja triju sfera odnosa

Podržavanje velikih i kompleksnih organizacija u njihovim nastojanjima da postanu "zdrave", vitalne i dugoročno održive, podržavanjem zajednica lidera u njihovom radu i razvoju kako bi unaprijedili odnose s ključnim dionicima u organizaciji i izvan organizacije, od velikog je društvenog značaja.

Vitalnost svake organizacije rezultat je vitalnosti i međudjelovanja tri konteksta koji se nalaze u neprestanom međudjelovanju i reflektivnoj transformaciji (Jung i Wendler, 2000.):
1. Formalno-strukturalnog konteksta,
2. Društveno-odnosnog konteksta,
3. Transpersonalnog konteksta.

U dobrim i zdravim organizacijama ljudi prirodno, kako to naglašava W.E. Deming, "traže zadovoljstvo u poslu" (Senge, 2000.). Neslaganje i strukturalni sukobi rezultat su nadmoći jedne perspektive ili jednog konteksta što dovodi do stvaranja birokracije (nadmoć formalno/objektivnog konteksta), političkih mreža (nadmoć društveno/subjektivnog konteksta) ili različitih vrsta fundamentalizma (nadmoć trans-subjektivnog konteksta).

Navedene postavke ukazuju da organizacijska vitalnost ovisi u prvom redu o "zdravlju" šireg sustava kojega su dijelom.
 

14. Liderstvo je istodobno duboko osobno i inherentno kolektivno

Tom Johnson definira učenje kao "razumijevanje i korištenje prirodnih obrazaca" (Johnson, 1999.). U duhu ove definicije, liderstvo igra ključnu ulogu u potpomaganju procesa dubokog učenja. Prema našem gledištu, nije ispravno povezivati liderstvo s menadžmentom, već prije svega s kategorijama kao što su duhovnost, energija, strpljenje, ustrajnost i mašta. Prisutnost navedenih kvaliteta izvornog Ba siguran je znak učinkovitog vodstva na svim razinama. Gledamo li na organizacije kao na žive ljudske sustave, kao na ekologiju preklapajućih, međusobno prožimajućih sfera odnosa - što je danas već opće prihvaćeni pristup - tada liderstvo treba promatrati kao pojavu "stvaranja uvjeta koji osnažuju život" (Capra, u The Web of Life). Takvo vodstvo je istodobno duboko osobno i inherentno kolektivno (Senge, 2000.). U opredmećenju nastajuće stvarnosti, ono uključuje i pojedinca (koji traga za svojim dubokim izvorima inspiracije i mašte) i kolektiv. Takvo vodstvo u isto vrijeme nastaje iz pojedinačnih i grupnih disciplina o kojima u ovom trenutku još uvijek premalo znamo.