"Dok sam sve to promatrao", reče Peter, "'vidio' sam razrješenje golemog čvora. Ne znam kako bih to opisao, no činilo se kao da se uže koje je bilo čvrsto vezano odjednom razvezalo. Intuitivno sam osjećao da se slomilo nešto što ga je sputavalo, kao i mnoge druge zatočenike prošlosti. Počeli su se oslobađati. Iako je tada Nelson Mandela još uvijek bio u zatvoru na otoku Robben, a na slobodne izbore se trebalo čekati još četiri godine, od tog trenutka nikad više nisam posumnjao da će se u Južnoj Africi dogoditi značajna i trajna promjena."

Nas četvero bili smo povezani željom za boljim razumijevanjem načina nastajanja takvih trenutaka i načina na koji takvi trenuci stvaraju snažne sile promjene. Osjećali smo da sve ono što smo ranije pisali, u najboljem slučaju ostaje na razini riječi, ostavljajući ono važno u pozadini. Paradoksalno, činilo nam se da moderne teorije o promjenama nisu niti dovoljno uske niti dovoljno široke. Promjene u kojima ćemo na neki način biti pozvani sudjelovati biti će istovremeno duboko osobne i inherentno sustavne. Istraživanja u području menadžmenta i liderstva uglavnom ne dostižu dublje razine transformacijskih promjena. Kao što Otto kaže: "Ova slijepa točka liderstva ne odnosi se na pitanja što i kako - ne što lideri čine i kako to čine - nego na tko, tko smo mi i s kojeg unutarnjeg mjesta ili izvora djelujemo - pojedinačno i kolektivno".

Od dijelova i cjelina

PRISUSTVO nudi teoriju dubokih promjena koja je istovremeno radikalna i jednostavna, temeljena prije svega na razumijevanju prirode cjelina, kao i međuovisnosti dijelova i cjelina. Naš uobičajeni način razmišljanja nas vara. Obično mislimo da se cjelina sastoji od mnogih dijelova, kao što se automobil sastoji od kotača, šasije i pogonskog mehanizma. Prema takvom razmišljanju cjelina je složena od dijelova i njezino djelotvorno funkcioniranje ovisi o njima. Ako je neki dio pokvaren, treba ga popraviti ili zamijeniti. To je vrlo logičan način razmišljanja kada su u pitanju strojevi. No, živi sustavi su drugačiji.

Živi sustavi poput našeg tijela ili stabla posjeduju, za razliku od strojeva, sposobnost samostvaranja. Oni nisu samo zbroj dijelova, već cjelina koja stalno raste i mijenja se zajedno sa svojim dijelovima. Njemački pisac i znanstvenik Goethe je prije gotovo dvije stotine godina tvrdio da moramo drugačije razmišljati o cjelini i dijelovima.

Za Goethea, cjelina je nešto dinamično i pojavljuje se "u konkretnim očitovanjima" (1). Dio je iskaz cjeline, a ne samo njezina komponenta. Jedno ne postoji bez drugog. Cjelina postoji kroz stalno ostvarivanje u dijelovima, a dijelovi postoje kao utjelovljenje cjeline.

Izumitelj Buckminster Fuller običavao je podignuti ruku u zrak i upitati: "Što je ovo?" Naravno, svi bi odgovorili: "To je ruka." On bi tada naglasio kako stanice, koje čine tu ruku, stalno odumiru i same se obnavljaju. Ono što izgleda stvarno i opipljivo, ustvari se stalno mijenja: zapravo, ruka se potpuno obnovi tijekom jedne godine. Stoga kada vidimo ruku - ili cijelo tijelo ili bilo koji živi sustav - kao statičnu "stvar", nismo sasvim u pravu. "Ono što vidite nije ruka", govorio je Fuller. "To je 'slika potpunosti', sposobnost univerzuma da stvara ruke."

Komentar

Miljenko Cimeša

Ovaj članak predstavlja sažetak ključnih ideja knjige PRISUSTVO u kojoj se razvija teorija dubokih promjena. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci rad na uređivanju prijevoda ove knjige ispreplitao se s radom na projektu ODRŽIVOST. Kao što to Autori članka navode, u trenutku potpune posvećenosti nekoj ideji dolazi do nastanka efekta sinkroniciteta. U konkretnom slučaju, sinkronicitet se očit

pročitaj...