Za Fullera, ova "slika potpunosti" predstavlja cjelinu u odnosu na koju svaka ruka predstavlja "konkretno očitovanje". Biolog Rupert Sheldrake naziva unutarnji model organizacije organizma tvorbenim poljem organizma. "U samoorganiziranim sustavima na svim razinama kompleksnosti", kaže Sheldrake, "postoji cjelina koja ovisi o obilježjima polja koje organizira taj sustav, njegova morfičkog polja."(2) Prema Sheldrakeu, generativno polje živog sustava širi se u okruženje povezujući se s njime. Primjerice, svaka stanica sadržava identičnu DNK informaciju o većem organizmu, no kako stanice sazrijevaju, diferenciraju se primjerice u stanice oka, srca ili bubrega. To se događa zato što stanice razvijaju određenu vrstu društvenog identiteta u skladu sa svojim neposrednim kontekstom i onim što je potrebno za zdravlje većeg organizma. Kada se morfološko polje stanica poremeti, također se poremeti njegova svijest o većoj cjelini. Stanica koja izgubi svoj društveni identitet počinje se dijeliti bez određenog reda te na kraju može ugroziti život većeg organizma. Opisani proces poznajemo pod nazivom "rak" ili "karcinom".
Da bismo ocijenili odnos između dijela i cjeline u živim sustavima, nije potrebno proučavati prirodu na mikroskopskoj razini. Pogledate li u nebo noću vidjet ćete čitavo nebo s mjesta na kojem se nalazite iako je zjenica oka, kada je potpuno otvorena, manja od jednog centimetra. Na neki se način svjetlo čitavog neba mora smjestiti u mali prostor našeg oka. Kada bi zjenica oka bila samo polovica te veličine, ili pak četvrtina, i dalje bi bilo isto. Svjetlost cjelokupnoga neba prisutna je u svakom prostoru - neovisno o tome koliko je malen. Potpuno ista pojava očita je kod holograma. Trodimenzionalna slika, stvorena pomoću interaktivnih laserskih zraka može se prerezati na dva dijela beskonačno mnogo puta, pri čemu će svaki dio, bez obzira na to koliko mali bio, i dalje sadržavati cijelu sliku. To otkriva ono što je možda najtajnovitije u odnosu dijelova i cjeline. Fizičar Henri Bortoft kaže : "Sve je u svemu." (3)
Kada na kraju shvatimo cjelinu prirode, to nas može šokirati. Bortoft navodi da "dio predstavlja mjesto gdje se utjelovljuje cjelina." (4) Ta nam je svijest ukradena kada smo prihvatili mehanicistički svjetonazor o cjelini sastavljenoj od zamjenljivih dijelova.
Nastanak živih institucija
Razumijevanje odnosa između dijelova i cjeline veoma je važno za evoluciju globalnih institucija i većih sustava koje oni zajednički stvaraju. Arie de Geus, autor knjige The Living Company (5) i pionir pokreta organizacijskog učenja navodi kako 20. stoljeće svjedoči o nastanku novih vrsta na Zemlji - velikih institucija, posebno globalnih korporacija. To je razvoj od povijesnog značenja. Do prije stotinu godina postojalo je tek nekoliko globalnih institucija. Danas se one šire prividno bez ograničenja stvarajući tako globalnu infrastrukturu financija, distribucije, snabdijevanja i komunikacija.
Ekspanzija ovih novih vrsta utječe na život gotovo svih drugih vrsta na planetu. U prošlosti, nijedan pojedinac, pleme, čak ni nacija nisu mogli promijeniti globalnu klimu, uništiti tisuće vrsta i narušiti kemijsku ravnotežu atmosfere. No, upravo to se danas događa jer se djelovanje pojedinaca posredstvom rastuće mreže globalnih institucija uvećava i osnažuje. Umrežene institucije određuju koje će se tehnologije razvijati i kako će se primjenjivati. One također oblikuju i političke programe jer nacionalne vlade udovoljavaju prioritetima globalnog biznisa, međunarodne trgovine i ekonomskog razvoja. One preoblikuju društvenu realnost dijeleći svijet na one koji imaju koristi od nove globalne ekonomije i one koji to nemaju. One promiču globalnu kulturu brze komunikacije, individualizma i stjecanja materijalnih dobara, ugrožavaju tradicionalne obiteljske, religijske i društvene strukture. Ukratko, nastanak globalnih institucija dovodi do dramatičnih promjena životnih uvjeta na Zemlji.
© SoL, Society for Organizational Learning. For Croatia © Novem d.o.o.
Republished by permission.
Prijevod: Cleo - jezici i informatika, Zagreb
Lektura: Sanjin Lukarić
Uredio: Marko Lučić
Ovaj članak predstavlja sažetak ključnih ideja knjige PRISUSTVO u kojoj se razvija teorija dubokih promjena. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci rad na uređivanju prijevoda ove knjige ispreplitao se s radom na projektu ODRŽIVOST. Kao što to Autori članka navode, u trenutku potpune posvećenosti nekoj ideji dolazi do nastanka efekta sinkroniciteta. U konkretnom slučaju, sinkronicitet se očit