Čini se nevjerojatnim da su moćni procesi poput globalizacije i informatičke revolucije nastali djelovanjem tih novih vrsta što im dodatno daje na težini. Umjesto da promjene koje zahvaćaju svijet pripisujemo nekolicini svemoćnih pojedinaca ili bezličnih "sustava", možemo ih promatrati kao posljedicu djelovanja institucija koje, kao i drugi sustavi, imaju sposobnost učenja, rasta i evolucije. No, sve dok se ta sposobnost ne pokrene, institucije industrijskog doba će nastaviti sa slijepom ekspanzijom, nesvjesne posljedica svojega rasta i udjela u većoj cjelini, poput stanica koje su izgubile svoj društveni identitet i okrenule se nediferenciranom rastu.

Globalne institucije, uključivo ne-gospodarske organizacije, preoblikuju svijet. Primjerice, ako danas uđemo u neku gradsku školu u Kini, Indiji ili Brazilu odmah ćemo prepoznati zapadnjačku organizaciju obrazovanja. Učenici pasivno sjede u odvojenim učionicama. Sve je programirano prema utvrđenom planu, a školsko zvono i školska pravila osiguravaju da se nastava svakog sata, dana i godine ostvaruje kao na golemoj tekućoj traci. Doista, upravo je tekuća traka poslužila kao inspiracija u dizajniranju škole industrijskog doba kako bi se djelotvornije proizvodio jednoobrazni, standardizirani proizvod. Premda se potrebe za obrazovanjem građana svijeta u 21. stoljeću, stoljeću globalizacije, duboko razlikuju od potreba tvorničkih radnika u 19. stoljeću, ekspanzija škola industrijskog doba se i dalje nastavlja bez promišljanja o istinskim potrebama djece.

Kao što je Buckminster Fuller naglašavao, živi sustavi se uvijek iznova samoobnavljaju. No, način na koji se to događa u društvenim sustavima kao što su globalne institucije, ovisi o razini naše individualne i kolektivne svijesti. Svaka škola je istovremeno i dio i cjelina za sebe, mjesto za "duboko razumijevanje" i opredmećivanja šireg obrazovnog sustava. Isto je i sa svakim pojedinim članom škole: učiteljima, administratorima, učenicima i roditeljima. Svatko od nas nosi u sebi sjećanja i očekivanja iz vlastitog iskustva za vrijeme školovanja. Isto vrijedi za poslovne organizacije, njihove članove i za njihovu sposobnost "dubokog razumijevanja" i opredmećivanja sustava upravljanja. Sve dok se naše razmišljanje bude rukovodilo industrijskim metaforama "mehanicističkog doba" kao što su kontrola, predvidljivost, "brže je bolje", uvijek ćemo iznova stvarati institucije kakve već imamo, unatoč njihovom sve većem neskladu sa svijetom. Ukratko, temeljni problem globalnih institucija jest taj da one još uvijek nisu postale svjesne sebe kao živih entiteta. Jednom kada to postanu, institucije bi mogle biti mjesto za ostvarivanje dubokog razumijevanja i opredmećivanja cjeline; cjeline kakva bi mogla biti, a ne samo kakva je bila.

Novi načini razmišljanja o učenju

Kada djelujemo iz stanja straha ili zabrinutosti, naše su reakcije pretežno instinktivne prirode. Ponašanje u takvim situacijama većinom se svodi na reakciju "borba-ili-bijeg", koja vuče korijene još od reptilskog obilježja uma. Slično je i s kolektivnim reakcijama. U uvjetima dramatičnih promjena u svijetu, većina škola, poslovnih, državnih i drugih većih organizacija, ustrajno nastavlja provoditi istu vrstu institucionalnih akcija kao i uvijek do tada.

To ne znači da u njima nema učenja. Ima ga, ali je ono ograničenog tipa: pokušava dati odgovor na pitanje kako najbolje reagirati na okolnosti za koje smo svjesni da nisu nastale našom voljom. Reaktivno učenje je vođeno preslikavanjem uobičajenog načina razmišljanja i promatranjem svijeta u okvirima poznatih kategorija unutar kojih se osjećamo udobno. Odbacujemo obrazloženja i mogućnosti za poduzimanje akcija koje su različite od onih koje znamo i kojima vjerujemo. Djelujemo kako bismo obranili svoje interese. Kod reaktivnog učenja, naše se akcije zapravo temelje na starim navikama kojima učvršćujemo prethodno stvorene mentalne modele. Neovisno o ishodu, na kraju se potvrđuje da smo "imali pravo". U najboljem slučaju ostvarujemo poboljšanja u onom što smo uvijek radili. Ostajemo sigurni u čahuri vlastitog svjetonazora, izolirani od šireg svijeta (v. sliku 1.).


Slika 1: Reaktivno učenje (Pogledaj u PDF-u)

Komentar

Miljenko Cimeša

Ovaj članak predstavlja sažetak ključnih ideja knjige PRISUSTVO u kojoj se razvija teorija dubokih promjena. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci rad na uređivanju prijevoda ove knjige ispreplitao se s radom na projektu ODRŽIVOST. Kao što to Autori članka navode, u trenutku potpune posvećenosti nekoj ideji dolazi do nastanka efekta sinkroniciteta. U konkretnom slučaju, sinkronicitet se očit

pročitaj...