COHEN: Drugo pitanje o kojem bih želio porazgovarati na ovom skupu je sljedeće: "Koje sposobnosti i koja vrsta odgovora će biti potrebni kako bismo se pripremili na nove uvjete života?"

SWIMME: Vjerujem, a to sam već ranije rekao, da suština vremena u kojem živimo počiva na činjenici da je čovjek postao planetarno moćan. Unatoč tome, naše se djelovanje temelji na mikrofaznoj mudrosti, parcijalnom ili fragmentiranom razumijevanju. U skladu s time, praktična vještina koja nam je potrebna odnosi se na novo razmišljanje, tj. trebali bismo početi razmišljati kao planet. Moramo naučiti biti samo jedna od vrsta unutar kompleksne planetarne zajednice.

Sviđa mi se Peterova ideja prema kojoj su institucije našega vremena, velike korporacije, usporedive s nekom novom vrstom. Smatram kako se o njima treba razmišljati upravo na takav način. Institucije, dakle, predstavljaju novu i vrlo mladu vrstu pa nam u tom kontekstu onda treba neki oblik nove prirodne selekcije. Neophodno je da razvijemo sposobnosti koje će nam omogućiti razumijevanje složenih sustava tako da organizacije našeg vremena možemo usavršiti i preoblikovati kako bi tvorile integralnu planetarnu zajednicu.
 
BECK: Krenemo li od pretpostavke kako živimo u fragmentiranom, podijeljenom svijetu, tada se postavlja pitanje na koji način možemo premostiti jaz? Na koji način možemo spojiti one "koji imaju" i one "koji nemaju", zemlje prvog, drugog i trećeg svijeta, razvijene i nerazvijene zemlje - sve su to eufemizmi koji ukazuju da je planeta prokleta različitim razinama pristupa "ugodnom životu"! Pitam se onda koja su to integralna, kohezivna načela i procesi koji mogu premostiti globalne podjele?

Prisustvovao sam brojnim konferencijama na temu globalizacije i redistribucije, te stoga mislim kako generalno nedostaje razumijevanje o tome da se redistribuirati ne trebaju samo resursi, već i mehanizmi za rješavanje složenih problema. Eksterni pristupi usmjereni na unapređenje životnih uvjeta nedostatni su sve dok ne uključe, paralelno i simultano, ključne korake i faze intrinzičnog društvenog razvoja. Nastojanja na ekonomskom, političkom i tehnološkom planu moraju se uskladiti s razinama složenosti promišljanja, kako pojedinaca tako i čitavih kultura - inače stvari postaju još gorima, a ne boljima. Ako probleme rješavamo metodom "još novca", tada su rezultat svega samo "deblji" računi u švicarskim bankama. Pristup ravnopravnosti smo već isprobali, pod pretpostavkom da su svi ljudi na istoj razini razmišljanja te da će stoga svi djelovati odgovorno. Nažalost, nije tako. Obzirom da su ljudi na različitim razvojnim razinama potrebno je da počnemo razmišljati u kontekstu kreiranja habitata. Uspijemo li stvoriti takav način promišljanja vjerujem kako postoji realna mogućnost da spasimo povrijeđeni svijet.